Anastasija Ražnatović odredila je svoj životni put. Nasljednica folk zvijezde Cece Ražnatović u intervjuu za Kurir kaže da je muzika njen život i otkriva kako bi voljela da je ljudi doživljavalju.
– Kao pjevačicu, jer to je put kojim želim da idem. U posljednje vrijeme sam se aktivnije muzički angažovala. Modeling me zanima, ali obožavam da pjevam i samo čekam pravi trenutak da mi se dogodi pjesma koja će da mi legne.
Da li bi mogla da pjevaš po svadbama?
– Što da ne! To je normalan posao, kao i svaki drugi. Ne želim da budem probirljiva, svaki pošten posao je za ljude.
Neki misle da si razmažena mamina princeza. Šta ti imaš da kažeš na to?
– Znam to, ali nije to baš tako. Sebe nikad nisam dizala u nebesa, niti mi je snobovski način života blizak, kao ni glamur ili novac. Meni su šminka i šoping na posljednjem mjestu. Do sada sam studirala, a i ponašam se kao sve djevojke mojih godina. Razlika između mene i drugih jeste to što su sve oči uprte u mene i onda neko ko me ne voli daje sebi za pravo da me komentariše loše. Želim da uradim nešto u životu i za to je došlo vrijeme. Nemam namjeru da od majke zavisim cijeli život.
Da li si se ikad zapitala da li bi mogla da izdržiš ono što je Ceca proživjela?
– Mnogo puta sam o tome razmišljala. Iako za sebe smatram da sam jaka osoba, a nemam ni na koga da budem slaba, moja majka je zaista heroj. Ne bih voljela da se meni desi ono što je ona preživjela. Sa svim nedaćama se izborila kao prava lavica i sve je to muški podnijela.
Kakva je u kući, kada su sve oči nisu uprte samo u nju?
– Normalna žena, puna ljubavi. Ja je gledam kao na moju mamu, a ne kao na Cecu. Kada smo bili mali, bilo nam je čudno što toliko ljudi prilazi da se slika s njom, ali godinama smo shvatili da je ona najpopularnija žena u našoj zemlji i da ćemo morati da se nosimo s tim. U suštini, i ona pati i voli, umije i tekako da se naljuti i da joj ne bude dan.
A da li bi voljela da se tvoja mama uskoro uda?
– Voljela bih! Ona je žena od krvi i mesa. I njoj fale pažnja, ljubav i nježnost, i najviše na svijetu bih voljela da ima nekog pored sebe i da bude emotivno sretna.
U ponedeljak se navršava 18 godina od smrti tvog tate Željka Ražnatovića Arkana?
– Nevjerovatno kako vrijeme leti. Ja ga se i ne sjećam, ali to ne mijenja ništa. Ponosno pričam o njemu. Ipak, bol za ocem nikad ne jenjava, ali sam naučila da živim s tim. Sa mamom stalno pričam o njemu. Prepričava mi njihove dogodovštine. Nije mi svejedno kada čujem nešto loše o tati, ali svjesna sam da smo na meti svih. Doduše, mene niko ne može da isprovocira ili da učini da manje volim svog oca. On je za mene najbolji tata na svijetu i tu sliku niko neće moći da promijeni.
