Glumica Mirjana Karanović rijetko govori o privatnom životu, a jednom prilikom govorila je o ljubavnim odnosima. Ona se nije ostvarila kao majka i istaknula da je da društvo treba prihvatiti da neke žene ne žele djecu, a neke ih ne mogu imati, te da je neumjesno da postavljaju pitanje o potomstvu.
Mirjana Karanović rekla je da je u životu imala velike ljubavi, ali da nikada nije došlo do braka.
-Meni se brak nije dogodio, samo neke velike ljubavi, iz njih nisu nastala djeca. Nikad nisam ispitivala zašto je tako. Ti ako se rodiš kao muškarac, nije tvoja uloga da u budućnosti budeš vođa, to nije strašno. Ljudi se moraju presabrati da, bilo što da odluče, to je njihovo pravo. Nisi ništa manje vrijedno ljudsko biće. Žena ne mora rađati djecu. Mnoge in ne mogu imati, a mnoge i ne žele djecu, neke žele mnogo djece. Društvo bi tu trebalo pomoći svima da ostvare svoje ciljeve. To jeste neka vrsta dogovora, dosta je što samog sebe preispituješ, ne treba i drugi ljudi da te stavljaju na tapet – rekla je tada glumica.
Ona je tada govorila o razlici između ljubavi i strasti.
-To da se ti pitaš što to zapravo znači, taj se*sualni odnos, što se to budi u tebi, kakvi su to leptirići u stomaku, je li to ljubav ili žudnja. O tome nisam ni razmišljala tada, to nekako spajaš. Želiš biti sa nekim i misliš da je to ljubav. I danas mnogi mladi brkaju te stvari jer hormoni mnogo brzo rade – ispričala je Mirjana u podkastu “Tampon zona” tada i dodala:
-Sjećam se da, sve što sam od obrazovanja o tome, koje su moji roditelji meni mogli da daju, bilo je mamino: “Čuvaj se”. Imala sam sreću ili nesreću da moja najbolja drugarica zatrudni sa 16. godina. Bila sam prisutna kako je nju neki muškarac iskoristio. Kada se to njoj dogodilo, uhvatio me je strah, ali me to naravno nije odvratilo od mojih nastojanja da prestanem biti djevica. Što se nije dugo događalo iz raznoraznih razloga. Ideja drugih ljudi nije bila da sam trofej kao neke moje drugarice koje su jurili muškarci jer su bile lijepe. Nisam bila lijepa, imala sam bubuljice i groznu kosu, ali sam promatrala svijet iz druge perspektive. Kada mi se desila Petrija na drugoj godini Akademije, ostvario mi se san. Pomislila sam da ću igrati tetke i strine u provincijskim teatrima, a onda su počeli da me zovu.
S.M
