Lena Stamenković na javnoj sceni pojavila sa svega deset godina, a tada je postala miljenica publike diljem regije. Njene interpretacije velikih pop hitova u Pinkovim zvezdama ostavljale su bez daha i publiku i žiri, dok su suze u studiju bile gotovo neizostavne.
Govoreći o svom novom projektu “Neutanazija“, Lena je otkrila da inspiracija dolazi i iz njenog porijekla, ali i iz osobnih, gotovo jezivih obiteljskih iskustava.
–Vlajna sam. Bilo je nekih zaista strašnih trenutaka. Recimo, nakon što je moj djed preminuo pronašli smo u papirić na kjemu je pisalo: “7. septembar/rujan – moja smrt“. Kako smo saznali poslije, moj djed je spakirao stvari u kofer, zaključao je kuću i otvorio prozore. Bio je gol. To se sve dogodilo na taj datum koji je bio napisan na tom zamotanom papiriću. Smatram da je nešto predosjetio. Kada nađeš takvo nešto što je pomalo jezivo, pogotovo i kada se to ostvari u tako tragičnom trenutku, shvatiš da je sve nekako povezano. Ima štošta toga u našim krajevima – istakla je Stamenkovićeva u jednoj emisiji, te dodaje da i sama ima iznimno intenzivan odnos sa snovima.
–Sanjam stvari koje se ostvaruju. Moja prababa je isto predvidjela svoju smrt. Kod mene su snovi znakovi – kada sanjam zube, da ispadaju zubi, znam da će neko umrijeti. Kada mi u san dođu zmije, znam da netko tračari i priča loše stvari o meni. Ja bukvalno slušam svoje tijelo, svaki put kada znam da mi neko loše misli, iskoči mi alergija. Događa se to često, svaki put. Zanimljivo je, pomalo i strašno. Teško je živjeti s tim, ali navikla sam se – rekla je Lena, dodajući da joj se stres i loša energija drugih ljudi često manifestiraju i fizički, kroz alergijske reakcije.
S.M
