Pjevač Kemal Monteno preminuo je prije gotovo 11 godina, a iza sebe ostavio trag na glazbenoj sceni.
Njegov život nije bio lak. Zadesili su ga zdravstveni problemi zbog kojih se morao podvrgnuti operaciji transplantacije bubrega. Postoperativni period je bio dosta težak, a nakon kratkog oporavka, ponovno je završio u bolnici 2014. zbog povišene temperature i komplikacija.

Nažalost, pjevač je preminuo 21. siječnja/januara 2015., a iza njega su ostale manje poznate anegdote.
Kemal je bio strastveni pušač, a ono što su liječnici kasnije otkrili jest da je Kemal u trenutku smrti držao cigaretu u ruci. Pravi uzrok njegove smrti bila je sepsa, koja je nastala nakon komplikacija povezanih s transplantacijom.
Kemal Monteno rođen je 1948. u Sarajevu, u obitelji bogate kulturne i etničke mješavine. Otac Osvaldo Monteno bio je talijanski vojnik koji je ostao u Sarajevu nakon Drugog svjetskog rata, dok je majka Bahra bila Bosanka s Pala.
Kemal Monteno napravio je prvi veliki korak prema uspjehu s 19 godina, kada je 1967. nastupio na festivalu “Tvoj najveći hit sezone” s pjesmom “Lidija”.

U isto vrijeme, Kemal je upoznao svoju buduću suprugu Branku. Ljubav između njih dvoje bila je prava ljubav na prvi pogled – ona je imala 16, a on 18 godina. Njegova pjesma “Jedne noći u prosincu” bila je emotivan izraz njegovih osjećaja prema Branki u trenucima kada nije imao financijskih sredstava da joj kupi poklon. Nakon vojne službe, Kemal se vratio u Sarajevo, oženio Brankom i nastavio karijeru koja će ga učiniti legendom bivše Jugoslavije.
Sedamdesete godine prošlog stoljeća bile su razdoblje u kojem je Kemal Monteno dosegao vrhunac svoje umjetničke moći i postao jedan od najomiljenijih pjevača bivše Jugoslavije.

Među njima su “Ne plači majko”, “Što sam ti krio, živote moj”, “Sviraj mi o njoj”, “Laž”, “Putovanja” i nezaboravna “Adriana” – pjesma koja je ubrzo postala zaštitni znak njegovog imena.
Osim vlastitih hitova, Monteno je pisao pjesme za druge izvođače. Pisao je za Terezu Kesoviju, Duška Lokina, članove legendarnih “Indexa” i svog prijatelja Davorina Popovića.
Osamdesete je obilježila pjesma “Nije htjela”, koju je izveo s Oliverom Dragojevićem. Njegovi hitovi iz tog razdoblja, poput “Vino i gitare”, “Moja beba” i “Vratio sam se životu”, potvrdili su Montenov status neusporedivog vokalista i emotivnog pripovjedača koji zna dirnuti srce svakog slušatelja.

Kemal Monteno umro je 21. siječnja 2015. u Zagrebu, a pokopan je u Sarajevu, na groblju Bare. Njegov grob i danas odiše glazbom i uspomenama, s melodijama pjesama “Sarajevo, ljubavi moja” i “Dušo moja”. Monteno je ostao zapamćen ne samo kao pjevač i skladatelj, već i kao čovjek koji je svoj život posvetio glazbi, ljubavi i prijateljstvu, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima generacija.
S.M








