Aco Pejović, otkako je kao klinac krenuo trbuhom za kruhom najprije u Francusku, a potom sa mikrofonom počeo osvajati publiku, prošao je brojna iskušenja koja su ga učinila snažnijim i još zanimljivijim fanovima pred kojima nikada nije imao masku.
Na prvi pogled običan čovjek, suprug i otac tri kćerke, neko tko ni po svom ponašanju niti pojavom odskače od okolice, godinama već ogrnut u tu svoju skromnost, pjevač ipak gradi karijeru muzičke zvokezde čiji su koncerti ispunjeni do posljednjeg mjesta.
-Odrastao sam u prigradskom naselju Kolovrat, sa četiri godine starijim bratom Predragom i šest godina mlađim Radojicom. Bili smo nestašni kao i svi dječaci, a jedva smo čekali ljeto da se kupamo na Limu i pravimo brane na rijeci. Pošto su roditelji radili po smjenama, često se događalo da ostanemo sami noću kod kuće. Sjećam se da smo jednom umislili da nam neko kuca na vrata, pa smo Predrag i ja uplašeni umotali najmlađeg brata Radojicu u ćebe i pobjegli na terasu sa kuhinjskim nožem, u želji da se obranimo. Kada su se roditelji vratili sa posla, bili su uplašeni što nas nigdje nema, da bi nas na kraju zatekli kako sva trojica šćućureni spavamo na terasi – rado se prisjetio djetinjstva Aco, čija obitelj vuče korijene iz Rijeke Crnojevića.
Ipak, unatoč mirnom odrastanju, njegovu obitelj zatekao je nemili događaj 1976. godine, kad je njegova majka, koja je nosila blizance, greškom liječnika donijela na svijet samo jedno dijete.
-Mada je i tada postojao ultrazvuk, čuveni liječnik iz Beograda nije vidio da je riječ o dvije bebe i ta katastrofalna greška dovela je do tragičnog ishoda jer se jedna beba bukvalno ugušila. Brat koji je uspio da preživiti imao je samo kilogram i četiristo grama na rođenju, a dobio je ime Radojica. Ne pitam sebe što bi bilo kad bi bilo, ali često uradim ono jedino što mogu učiniti za njega – zapalim mu svijeću kada odem u crkvu. E, sada, ne znam je li to u redu ili nije, pošto kažu da se onima koji nisu kršteni ne pali svijeća, ali ja to radim. Duša je duša, pa čak i dok je plod u majčinoj utrobi. I treba cijeniti svaki život i ne davati sebi za pravo da ga prekineš. Zato smo svi mnogo pazili mlađeg brata, koji je danas momčina od dva metra i bavi se košarkom u našem rodnom gradu – ponosno priča pjevač.
S.M
