Pjesma „Zbog jedne divne crne žene“ nastala je početkom 1970-ih i ostala je do danas jedna od najemotivnijih balada u bivšoj Jugoslaviji. Napisao ju je i izveo Krunoslav Kićo Slabinac, a inspiracija za pjesmu bila je stvarna žena koju je upoznao tijekom turneje u Sjedinjenim Američkim Državama.
Naime, tijekom boravka u New Yorku, Kićo je upoznao Mirjanu Antonović, atraktivnu i inteligentnu crnku porijeklom s Balkana. Među njima se brzo rodila iskrena i snažna emocija. Zaljubio se u nju kao dječak, kako je sam kasnije govorio. Međutim, njihova ljubav nije imala sretan završetak, Kićo je morao da se vrati u Jugoslaviju, a Mirjana je ostala u Americi.
U avionu, dok se vraćao kući, obuzet tugom i emocijama, dok su ostali putnici gledali izlazak sunca, Kićo je zapisao prve stihove pjesme. Već sutradan, po povratku u Zagreb, napisao je muziku i dovršio pjesmu.
Nastala je balada koja nosi istinsku, osobnu priču o izgubljenoj ljubavi, ne samo kao umjetnički izraz, nego i kao zapis jednog dubokog osjećanja koje nikada nije potpuno izblijedilo.
Pjesma je objavljena 1972. godine i ubrzo postala jedan od njegovih najvećih hitova, ostavivši dubok trag u muzičkoj kulturi cijelog regiona.
Godinama kasnije, Kićo i Mirjana su se ponovo sreli, nakon gotovo četiri desetljeća, i tada je potvrđeno da je upravo ona bila ta „divna crna žena“ iz pjesme. Njihov susret bio je dirljiv i nostalgičan, ali su oboje znali da su neki vozovi otišli zauvijek. Ipak, pjesma je ostala da svjedoči o ljubavi koja se, iako kratko trajala, nikada nije zaboravila.
S.M
