U svijetu gdje se luksuz često prikazuje kao vrhunac uspjeha, neke žene, u potrazi za boljim životom, spremne su riskirati sve. Mnoge od njih sanjaju o sigurnosti, ljepoti, blagostanju no ponekad ih taj san odvede u noćnu moru. Zavodljive ponude koje obećavaju bajkovit život, raskoš, slobodu i izobilje, mogu vrlo lako prerasti u tihi zatvor iz kojeg se teško bježi ili se uopće ne bježi.
Takva je bila i priča jedne žene iz Beograda koja se, vjerujući da prihvaća ponudu iz snova, našla iza zlatnih vrata harema luksuzne palače u Dubaiju. Obećan joj je četverogodišnji boravak u raju s mogućnošću izbora života gdje god poželi. Ono što nije znala, jest da se u tom raju nitko ne kreće bez dopuštenja, da se svaki korak mjeri, da je osmijeh pažljivo kontroliran.
Prvi dani bili su tihi, gotovo sanjivi. Bazeni u obliku laguna, cvjetni vrtovi što skrivaju šapate prošlih stanarki, najskuplja kozmetika i garderoba, večere pod palmama. Upoznavala je druge djevojke, lijepe, blage, rezignirane. Neke su bile otvorene, druge šutljive, ali sve s istim pogledom nekoga tko je jednom davno prestao vjerovati u bijeg.
Dani su prolazili. Pratili su ih liječnički pregledi, stroga pravila i povremene šetnje no sve se činilo kao dio protokola. Čak i kada je prvi put dovedena do bazena gdje su se druge djevojke smijale i plivale, sve je izgledalo kao iz bajke. No ono što bajka ne govori jest da sloboda u takvim mjestima ima svoju cijenu i da iza svakog ukrasnog zida postoji tišina koju se ne smije prekinuti.
Vrhunac njene unutarnje drame dogodio se večer kada je, nakon posebne pripreme, pozvana u odaje Gospodara, čovjeka čije je postojanje do tada bilo samo priča. Bila je vođena kroz sobe i hodnike koji su skrivali raskoš nezamislivih razmjera.
A onda vrata. I susret. U trenu kada je ugledala tko je zapravo Gospodar, sve je u njoj stalo. Paralizirana prizorom koji nije mogla predvidjeti, shvatila je da je iluzija završena. I da ono što slijedi više nije bajka nego ugovor bez potpisa, ali s cijenom koju moraš platiti do kraja.
-Jedne večeri joj je rečeno da ju Gospodar želi vidjeti. “Gospođice, Gospodar vas želi vidjeti. Večeras ćete biti u njegovim odajama. Spremite se, doći ćemo po vas poslije večere – rekao joj je stražar, prenosi Lepa i Srećna.
-Jasno, nisam mogla ništa jesti. Glavno jelo nisam ni okusila, za stolom sam sjedila s jednom djevojkom iz Francuske. Ona je bila izuzetno dobro raspoložena. Pojela sam samo jedan komad ananasa i krenula prema sobi, ali me stražar usmjerio u drugom pravcu. Išla sam za njim. Poslije pedesetak metara, malo parka malo nekakvog hodnika, ušli smo u jednu prilično veliku sobu, koja je na sredini imala ukopanu ogromnu kadu. Unutra su bile dvije djevojke koje sam viđala na bazenu. Bile si gole i nisu obraćale pažnju na mene i mog pratitelja. Doduše, on je odmah napustio sobu, a ja sam kao posljednja budala stajala i gledala u zid – opisala je Beograđanka.
-Čula sam da me jedna od onih djevojaka doziva. Okrenula sam se i vidjela da mi daje znak da se skinem i uđem u mali bazen, kadu. Lagano sam skinula odjeću sa sebe i ušla u vodu koja je mirisala kao i cijela soba. Voda je imala neku čudnu zelenkastu boju, ali ubrzo sam shvatila da ona dolazi od raznih tekućina za kupanje, koje su stajale sa strane u staklenim posudama i koje su moje djevojke sipale povremeno u vodu. Jedna od njih mi je prišla, pomilovala me po grudima i upitala je li mi je ovo prvi put da idem kod Gospodara. Klimnula sam glavom. “Ne plaši se, nas dvije imamo iskustva” – rekla mi je.”
-Poslije pola sata, možda cijeli sat, nisam imala osjećaj za vrijeme, u sobi se čula glazba nekog, meni nepoznatog, instrumenta. Trajalo je to nekoliko sekundi, djevojke su izašle iz bazena. Došlo je vrijeme da upoznam Gospodara. Bile su ogrnute u neke svilene omotače. Krenula sam malim hodnikom. Ispred nas je išao jedan mladi čovjek, koji je vjerojatno stajao iza vrata dok smo se kupale. Priznajem, imala sam tremu ili nešto slično tome.
Vrata su se otvorila i nas tri smo ušle u sobu koja je, kad sada vraćam film i pokušavam je procijeniti, imala oko 100 kvadratnih metara. Kao dobar četverosoban stan. Soba je imala dva nivoa. Nekoliko metara od ulaznih vrata počinjao je drugi nivo, viši od prvog za tridesetak centimetara. U tom dijelu sobe stajao je ogroman krevet, presvučen crvenom svilom.
Nikada u životu nisam vidjela toliki krevet. Njih dvije su se bacile i počele se valjati po ležaju. Gledala sam oko sebe, a onda začula da se lijevo od mene otvaraju vrata. Pogledala sam i vidjela čovjeka kojeg sam odmah prepoznala. Bio je to onaj gospodin koji me prije više dana, kada sam prolazila parkom, pozvao i kojem sam prilično drsko odbrusila da me ostavi na miru. Bila sam kao paralizirana. To je, dakle, moj Gospodar – ispričala je Beograđanka.
-On je išao prema meni. Stavio mi je ruku na struk i lagano kružio po mom trbuhu, kako sam stajala poluokrenuta prema njemu. Imao je krupne crne oči, malo veći nos i brkove, koji su bili prošarani sijedim dlakama. Pokazao mi je prema krevetu, na kojem su se one dvije hihotale i valjale, posve gole.
-Krenula sam i u trenutku shvatila da on drži dio mog svilenog ogrtača u ruci. Krenula sam odlučnije i u trenutku ostala bez ičega na sebi. Jednu nogu sam sa isturenim koljenom stavila na krevet i ostala stajati. Gledala sam djevojke koje su izvodile neku igru. Osjećala sam njegov pogled po sebi, a onda i njegovu ruku na mojim leđima. Milovao me od vrata do polovine leđa i moram priznati da mi je bilo ugodno, a onda je spustio ruku i počeo mi milovati stražnjicu. Drugom je prelazio prstima preko mojih grudi, čije su bradavice jasno davale do znanja da mi sve to godi. Trajalo je nekoliko minuta, a onda je on legao nasred ležaja. Skinuo je odjeću sa sebe, nekakav ogrtač sličan našem i za svoje godine nije imao ružno tijelo. Djevojke su znale što trebaju raditi, počele su ga masirat blagim pokretima: jedna od koljena prema gore, a druga od ramena prema preponama. A onda je zatražio da legnem pored njega – glasi njena ispovijest.
Nekima je to kraj. Drugima početak otpora. A za one koji još sanjaju o životu u zlatu, možda bi ova priča trebala biti upozorenje jer kad nešto zvuči predobro da bi bilo istinito, često i nije.
S.M/Lepa i srećna
