Rada Manojlović se nikada nije ustručavala otvoreno govoriti o svom odrastanju, o teškom životu na selu u trošnoj kući koju je dijelila s ocem i sestrom Majom, bez osnovnih komunalnih uvjeta poput kupaonice ili zahoda, Rada je usvojila životne lekcije koje i danas nosi sa sobom.
Prve honorare od nastupa nije trošila na luksuz, već ih je pažljivo ulagala u izgradnju nove obiteljske kuće — želeći svojoj obitelji osigurati dostojanstven život.
Njezino djetinjstvo bilo je prožeto prizorima traktora, karampana i životinja koje su obitelj uzgajala u dvorištu. Sve te detalje javnost je imala priliku vidjeti i u popularnoj emisiji AmiG show, kada je voditelj Ognjen Amidžić posjetio Radinu obiteljsku kuću. No jedan detalj posebno se ističe — bezrezervna posvećenost i radna etika njezinog oca Rade Manojlovića.
-Moj tata prodaje toalet-papir na placu. I ne samo to, već i tisuću nekih drangulija, baterije za satove, žarulje, boce za plin… Različite sitnice. Naravno, ne mora raditi i već 15 godina ga molim da prestane, ali on ne želi. Voli imati posao i svoj dinar. To ga održava u životu. Bavio se time i prije nego što sam postala popularna -podijelila je Rada s pratiteljima na Twitteru.
Ponosna na očevo poštenje i njegovu skromnu radost u svakodnevnim stvarima, Rada ističe da mu nije toliko važno samo zarađivanje, koliko ljudski kontakt:
-Njemu je na prvom mjestu druženje s ljudima, jer to obožava. Oni na tržnicu donose gibanice, plin da kuhaju kavu, a često prave i gulaš. Ma moj tata je legenda kakve nema! Jednom je bila ciča zima, svi u debelim jaknama, a on kuha gulaš.
Unatoč godinama i činjenici da više ne mora raditi, Rade Manojlović i dalje svakodnevno daje svoj maksimum — bilo na njivi, u radionici, ili na lokalnim tržnicama: “On je od ujutro do navečer na njivi ili se bavi automehanikom, a četvrtkom, subotom i nedjeljom radi na tržnicma u okolnim selima. Zavidim mu što je toliko vrijedan…
Rada ne skriva ni gospodarske teškoće koje su s godinama pogodile male prodavače na selu. Kaže kako njezin otac danas zaradi četiri puta manje nego ranije, jer ‘više nema naroda’. Ipak, ne odustaje.
Prisjetila se i trenutaka iz djetinjstva kada ju je otac vodio sa sobom na pijacu — iskustava koja su joj ostala urezana u sjećanje kao posebna radost:
-Jedva sam čekala dan za tržnicu, jer je za mene bio veliki doživljaj kada me tata povede sa sobom. Najbolju zaradu je imao kada smo sestra Maja i ja stajale pored njega. Dolazili su seoski dečkići koji su kupovali od njega i ono što im ne treba. Tata je bio ponosan na kćeri. Čak je lijepio moje postere na kombi iz kog je prodavao dok sam se natjecala u Zvezdama Granda. Bio je glavna faca -kaže Rada.
Radin put od blatnjavih seoskih dvorišta do pozornica ispunjenih tisućama ljudi nije samo glazbeni — to je priča o zahvalnosti, predanosti i obiteljskoj ljubavi koja ne blijedi ni pod svjetlima reflektora.
S.M/Više izvora
