„Učitelj svih nas“ – tako je Kristijan Dior govorio o Kristobalu Balensijagi. Njegov izuzetan talenat prepoznavala je čak i Gabrijela Šanel, koja nije volela konkurenciju: nazivala ga je jedinim koji se bavio visokom modom u pravom smislu te riječi.
On je zaista bio jedinstven u svom pristupu – i u stvaranju odjeće, i u komunikaciji sa novinarima, i u pogledima na život. Nije volio da razgovara sa novinarima – i tokom svoje duge karijere dao je samo jedan potpuni intervju (dosta prije Martina Maržele, koji je sličnom taktikom stekao reputaciju „misterioznog“). Njegove inovativne ideje bile su dovoljno jake da mu obezbijede svjetsku slavu, a istovremeno postave temelje za njegove učenike i nasljednike.
Njegov izuzetan talenat prepoznavala je čak i Gabrijela Šanel, koja nije voljela konkurenciju: nazivala ga je jedinim koji se bavio visokom modom u pravom smislu te riječi.
Balensijagin način rada sa tkaninama razlikovao se od svih poznatih dizajnera do njega. On je sa tkaninom radio kao skulptor sa kamenom – ne prateći prirodne proporcije tijela, već stvarajući nove i naglašavajući ono što je smatrao važnim. Zbog toga je volio da koristi teške, guste materijale koji su se lako drapirali i dobro držali formu. Njegov cilj bio je da stvori osjećaj udobnosti i sigurnosti, gotovo kao „oklop“ – zbog toga je prvi put predstavio obimne siluete, dok „oversize“ još nije bio uobičajen izraz u modnom rječniku. Njegovi kaputi i haljine dizajnirane su tako da se kopiraju i dan-danas – često gotovo nepromijenjene.
Najvažniji dio ženskog tijela za Balensijagu bila su leđa: upravo su ona bila ta koja su dominirala njegovim kreacijama. Da bi ih naglasio, koristio je različite tehnike: dugi šlep, blago spušteni kragnu na leđima, dodatni volumen u tom dijelu (dok je prednja strana obično bila uska). Još dvije zone kojima je posvećivao posebnu pažnju bile su vrat i zglobovi. Trudio se da ih otkrije pomoću širokih izreza, bluza bez kragna i karakterističnih 3/4 rukava.
Do 1950-ih, Balenciaga je postao jedan od najuticajnijih dizajnera na svijetu. Njegove kreacije nosile su kraljevske porodice, holivudske zvijezde i klijenti iz visokog društva. Bio je poznat po čistim linijama, smjelim bojama i upotrebi jedinstvenih materijala kao što su plastika i metalik tkanine. Inače, odnos Balensijage sa klijentkinjama uvijek je bio poseban – mnoge su ga smatrale bliskim prijateljem i povjeravale mu svoje odjevne kombinacije za važna događanja.
Neke od njih nisu mogle da zamisle svoj ormar bez Balensijaginih haljina i emotivno su reagovale na njegov odlazak iz svijeta mode. Kada je Balensijaga odlučio da zatvori svoju kuću 1968. godine, Mona fon Bismark, koja je bila smatrana najstilizovanijom ženom svog vremena, zatvorila se na tri dana u sobu, tugovala zbog gubitka i govorila da „sada nema nikog ko će je oblačiti“.Usput, odluku o zatvaranju svog biznisa, veliki dizajner je donio veoma emotivno – i to bukvalno za jedan dan. Jednostavno je odlučio da rastuća popularnost prêt-à-porter mode ne ostavlja prostora za couture, a da „bavi se prostitucijom“, kako je nazivao gotovu odjeću, nije imao namjeru.U toku jednog dana, Balensijaga je obustavio sve poslove svoje modne kuće, bez obavještavanja svojih poslovnih partnera ili radnika u ateljeu. Od tada je sama kuća uspješno oživela i promijenila nekoliko kreativnih direktora, ali je kotojer postao ponovo relevantan tek sada – pod vođstvom Demne Gvasalije. Vidjećemo da li će uspjeti da stvori nešto dostojno slave osnivača Kristobala.
