Diva Dženifer Lopez je, uprkos tome što gazi ka sedmoj deceniji života, i dalje dijete gladno ljubavi. I kako to već biva, u uzročno-posledičnoj psihološkoj vezi, odrasla je u domu u kojem je nedostajalo nježnosti i pažnje, prošaranom notama nasilja i hladnoće.
O svom toksičnom odnosu sa roditeljima Guadalupe i Davidom govorila je tek u skorije vrijeme, i tek nam je sad postalo jasno zbog čega utočište i sigurnu luku cijeli život traži u emotivnim partnerima.
– Kada sam odrastala, uvijek sam tražila da neko učini da se osjećam voljeno. Bila sam srednje dijete, nekako izgubljena između mojih sestara Lesli i Linde. Moj otac je radio noćne smjene, spavao cijeli dan i nije imao vremena za nas. Moja mama je bila narcisoidna, egocentrična, žena koja je obožavala žurke. Ona je superkomplikovana, nosi mnogo emotivne prtljage, uradila je ono što je morala i to ju je napravila snažnom, ali i tvrdom. Tukla nas je… – govorila je Džej Lo u svojim dokumentarcima “Half time” i “The Greatest Love Story Never Told”.
Potom se nadovezala na period odlaska od kuće da ostvari svoje plesačke snove.
– Bila sam beskućnica jedno vrijeme. Ali moja mama je insistirala da nikada ne zavisim od muškarca, da budem svoj čovek i na tome sam joj zahvalna.
Međutim, Džej Lo je danas čestitala mami rođendan uz opis “hvala što si uvijek tu, volim te mnogo…”, te se čini da su rane zarasle.
(Express/Ona.rs)
