Sloba Radanović je otkrio mnoge detalje iz privatnog života, pogotovo o svom djetinjstvu i porodici o kojoj javnost malo zna, a u jednoj emisiji je progovorio o posljednjim trenucima sa ocem, koji je preminuo nakon njegove posljednje posjete.
Kada mu je otac Dušan preminuo Sloba tvrdi da je predosjetio njegovu smrt i u tom momentu se probudio.
- Poslije nastupa sam otišao kod oca u bolnicu i vidio ga tad posljednji put. Znao sam da će biti posljednji put. Htio sam da ostanem, ali mi nisu dokori dali. On je preminuo u pola četiri ujutro. Ja sam se baš u tom momentu probudio, imao sam predosJećaj da se nešto desilo, pred zoru sam zaspao, tad me probudio drug na vratima i rekao da je otac preminuo – rekao je Sloba u emisiji Razotkrivanje te otkrio kako je saznao za očevu opaku bolest:
- Bili smo spremni za to. Sve se desilo za dva mjeseca. Od zdravog čovjeka za kojeg smo mislili da će doživjeti duboku starost, nestao je za mjesec i po dana. Taj trenutak kad sam saznao za bolest, sjećam se vozio sam ga na pregled, sjedio je do mene kad me doktor nazvao i rekao da je u pitanju ono najgore. Metastaze su već bile svuda, imao je rak pluća, ali ga nije to ubilo, metastaziralo je na cijelo tijelo, imao je samo 30 metastaza na mozgu čovjek se samo ugasio, nisam mogao da mu kažem šta je, on je mislio da je šlog. Konsultovao sam stručnjake, ali rekli su mi da nema spasa, samo da mu se olakša bol do kraja, zaista nije jauknuo do zadnjeg dana. Najteže mi je padalo kad dođem u posjetu, a on me ne prepozna – sa knedlom u grlu kaže Radanović.
Inače, Sloba se oca sjeća kao velike figure u svom životu kojoj se divio i na koga je povukao neke osobine.
- Moj otac je bio najbolji čovjek koga sam poznavao. Jedna čista duša ništa u životu nije uradio što bi naštetilo drugom., Tako je učio i mene da sve radim pošteno, da se izborim za sebe. On je bio čovjek flegma skupljao je sve u sebi, držao u sebi. To sam povukao na njega držim neke stvari sam sebe pojedem iznutra. Bolje bi bilo da kažem u tom trenutku kada mi zasmeta, da to izbacim, međutim šutim dugo, to nosim u sebi i sebi škodim, a takav je i on bio, gledao je da ne povrijedi druge – tvrdi Sloba, dok je majka Draginja drugačija:
- Ona je žustrija i nekad mi je žao što nemam to na nju, da nema oštrinu prema ljudima. Mama je bila uvijek strožija. Tata me nije tukao kad sam bio mali, ali zato mama jeste, pravi autoritet, ni danas mami ne odgovaram. Dovoljno je bilo samo da me pogleda, nisam bio nešto nestašan, iskreno, ali dobijao sam po dupetu od nje, zapamtio sam, ali sam bio dobro dijete. Mi nismo bili imućna porodica već radnička, ali su se roditelji trudili da ne oskudijevamo ni u čemu. Moja majka je odgajila i očevu djecu iz prvog braka, nikad ih nije odvajala od mene. Bili smo jedna velika porodica, možda nije bilo luksuza, ali nismo bili gladni ni žedni, imali smo osnovno, išli smo na ekskurzije, trenirali smo i kad nisu imali mi djeca to nismo osjetili. Učinili su pravu stvar i izveli nas na pravi put, da sam mogao da biram opet bi izabrao svoje roditelje.
(Express / Pink.rs)
