U februaru se obilježava 40. godišnjica održavanja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, a povodom tog jubileja bit će organiziran koncert Tonyja Cetinskog ispred Vječne vatre.
– Obilježavanje 40. godina od održavanja ZOI 84 i poklon našem gradu, građanima i turistima. Sarajevo je opet centar Evrope i svijeta u svakom smislu, kako davne 1984. godine, tako i danas. Dobro došli – poručili su iz Turističke zajednice KS.
Nakon Vlade Podanyija, Hane Hadžiavdagić i mnogih drugih koji su ogorčeni ovom odlukom, iz sunčane Floride se javio i muzičar Emir Bukovica.
– Rizikujući da me sarajevska “FGR policija” izmasakrira zbog mog javljanja o temi koncerta i proslave 40-godišnjice sarajevske Olimpijade, jer zaboga nisam rođen na vrhu Sebilja, nego u goraždanskoj bolnici, ipak ću napisati nekoliko riječi u vezi istog.
Ponavljam, možda mi je pametnije uživati na sunčanoj Floridi i iz daljine samo posmatrati ovu sramotu u nadolasku, ali nekako bih sam sebi bio fuj kada ne bih napisao svoje mišljenje.
Kao i svi do sada, naravno da ću iz svog komentara izdvojiti fakt da je Tony Cetinski vrhunski pjevač i zabavljač, da ga čak smatram drugom, kojem sam u prošlosti znao čak i pomoći da dobije neke gaže. Nema ovo veze s njim, on je profesionalac koji je na tržištu i koji je dobio i prihvatio ovu sarajevsku ponudu.
Ovdje pišem o tome kako su ljudi koji su danas zaduženi za ovaj segment života i kulture u Sarajevu i BiH, ustvari, van dodira sa zdravim razumom. Nezamislivo mi je, naprimjer, da bi gradonačelnik Zagreba na godišnjicu Univerzijade doveo Harija Varešanovića (naravno, uz sve moje poštovanje prema Hariju), jer ti ljudi gore jednostavno imaju neka pravila, ponos, viziju, dignitet i na kraju “zacrtanu politiku”. Lova iz njihovog budžeta će sigurno ostati u džepu onih koji će je trošiti tu gdje se koncert održava.
– Namjerno neću ni nabrajati masu zaslužnih starijih domaćih izvođača koji bi na ovaj ili onaj način bili puno bolji izbor za koncert u povodu 40. godina sarajevske Olimpijade. Jednostavno da ne bih nekoga izostavio i uvrijedio.
Taj spisak je dug i prepun imena koja svi mi puno respektujemo i koji su jednostavno svojim karijerama i životima zadužili i Sarajevo i BiH. Naravno, znam da većina njih nije više tako popularna kao te 1984., ali ovo su prilike da ih se sjetimo i na neki način im se zahvalimo. Ovo nisu komercijalne “rok ko fol” manifestacije, jer ako ovi koji odlučuju o svemu računaju na tu varijantu, pa neka onda zovu Cecu i bit će sve prepuno. Ima li ikoga da sumnja u to?
– Na kraju, da se mi ne lažemo, tj. da nas više ne lažu ovi što nam upravo objašnjavaju kako je došlo do ove apsolutne fule, ovdje se radi o lovi i dilovima, ugradama i “đe sam ja tu” poznatim tender efendijama koji egzistiraju pod svim vlastima, desnim, lijevim, ovim, onim. Naravno, i o nekulturi. I to je to. The end.
