Poznata pjevačica narodne muzike, uvažena članica žirija najpopularnijeg regionalnog muzičkog takmičena Zvezde Granda, Snežana Đurišić jako dobro pjeva sevdah i sevdalinke, što je potvrdila i na nastupu u sklopu manifestacije „Sevdalinko u srcu te nosim“ u Tuzli.
-Ja sam na ovoj manifestaciji već sedmi put, pa mogu slobodno reći da sam se nekako udomaćila. U početku sam taj poziv prihvatila isključivo zbog muzike, jer sam neko ko je poštovalac i ko je karijeru gradio na temeljima izvorne muzike ondašnje Jugoslavije, a gdje je BiH sa svojim sevdahom bila jedna od vodećih tadašnjih republika. A, kasnije sam se sprijateljila sa ljudima koji sve ovo rade od srca, a prije svega Ramiza i njena porodica, tako da sad imam dupli razlog, a treći razlog je tuzlanska publika koja je uvijek bila i ostala tako divna, uvijek me srdačno primi i prihvati. Tako da ne postoji ni jedan valjani razlog da dovedem u pitanje učešće u ovakvim manifestacijama. Naprotiv, moje mišljenje je da bi trebao sve više ljudi da se bavi ovim, pjevač narodne muzika treba i mora da zna ovu vrstu muzike, ovaj stil. Ne mora da pjeva odmah, ali treba da zna. Onaj ko može da pjeva sevdah pjevat će sigurno, je to je azbuka i abeceda za muziku.
Kroz Zvezde Granda prošlo je na stotine kandidata. Da li ste primjetili da li među njima ima onih, ili koliko ih ima da karijeru grade i na sevdahu?
-Veoma ih je malo, mladi su, a i nisu naučeni na to, a prije svega sve je manje i medijskog interesovanja da se propagira nacionalni muzički identitet. To je muzičko obilježje jednog prostora, jedne zemlje, jedne države, jednog naroda ili kako god. Ono što je najvažnije sevdah nije lako pjevati, to treba da se nauči, da se baš dobro namučiš i dobro da to radiš. Malo je djece koja danas to propagiraju, njima je bitan klub, provod… Ako se pjeva mora stilski da se otpjeva, ako čujete neku pjesmu vi odmah znate da je iz BiH, da je sevdah. Srbija, Makedonija, svaka zemlja ima svoj muzički izvor.
Karijeru ste započinjali u vremenu kada su estradom dominirali Safet Isović, Beba Selimović, Zehra Deović… Da li ste ih poznavali lično, družili se?
-Ja sam bila mlađa od njih i s velikim poštovanjem, respektom sam se ophodila prema njima. Družili smo se kada smo bili zajedno na nekim turnejama, a bili su to ljudi od koji se imalo šta i da se nauči.
Danas ste Vi ta osoba, koja kritikuje, hvali. Koliko Vam je teško nekad dati negativan komentar?
-Iskreno rečeno nije mi teško, jer mislim da je to pošteno. Ja samo biram način na koji ću to da kažem jer ne želim nikoga da povrijedim, da nekome uništim volju i želju ili nadu da može da se bavi pjesmom, ali svako ću da ukažem na to šta nije dobro. Ako smatram da muzika i pjesma nije za tu osobu, onda gledam zaista da to pažljivo kažem, ako već moram da kažem. I sama sam bila svojevremeno sa te njihove strane i znam kako je to i nekako mi je žao.
Ko je Vama ukazivao na Vaše greške?
-Na prvom mjesto bila je to moja mama koja odlično pjeva. A, ja sam učila od pravih ljudi i slušala na pravi način, pa se tako i obrazovala. Nisam imala nikoga konkretno, a nije mi ni trebalo. I opet ponavljam, ako znate da slušate original onda nema problema.
Razmišljate li o solističkom koncertu u Sarajevu?
-Kada sam bila ove godine na Ilidžanskom festivalu, neki ljudi su mi rekli da se pripremin na proljeće ili na jesen za solistički sarajevski koncert. Tu sam ja i vrlo sam raspoložena za to i mislim da će se naredne godine to i desiti.
Iskreno, da li ste se umorili od estradnog života, putovanja, žiriranja?
-Ne, nisam. A, razlog je taj, što ja cijeli svoj život radim ono što volim. Rad sa kandidatima jeste težak, jer morate biti pažljivi sa tom djecom. Naravno nekad se desi taj umor i preumor, ali postoje ljudi koji meni pomažu u tom dijelu posla. Ali, nije to ni toliko teško, ali sve ono što nije pjevanje to zamara. Meni je najlakše da izađem da pjevam, a sve prije i poslije toga, dovodi do toga da sam umorna. Čim čujem muziku, onda sam sasvim druga osoba.
Koliko Vas pogađaju napisane ili objavljenje negativnosti o Vama?
-Ne ne pogađa me, jer se vodim ono starom izrekom, nije bitno šta se kaže, već ko kaže. Sve je na neki način otišlo do vraga kada su mediji u pitanju, da me prosto ne zanima. Jedino što ne volim i to nikada neću akceptirati, da mi se dira porodica. Tu reagujem veoma oštro i časno. Ali, reagujem pravno i nikako drugačije. Kada vidite da to piše neki klinac koji se prekjučer rodio onda tu treba urednika za glavu uhvatiti i pitati ga, čemu sve to vodi? Sve se danas pretvorilo u neki novac, a narod voli to da čita i onda je to to. Ružno je što se degradiraju kvaliteti. Imam utisak, bar na području Srbije, da sve što vrijedi da se obezvrijedi, to me razočarava i rastužuje. Meni je tužno da moji unuci, a daj bože da imam i praunuke, neće moći da nauče od nekoga nešto šta valja, osim od oca i majke. Onda mi je to malo užasavajuće, a sve ide u tom pravcu.
Da li ste emotivno sretna žena?
-Jesam, dragom Bogu hvala. Naišla sam na čovjeka sa kojim sam već više od šest godina, sa kojim za sada dobro funkcionišem, pa dok ide, ide.
Da li ima prijateljstva na estradi?
-Vjerujte mi i mi smo obični ljudi kao i svi drugi. Samo što smo previše eksponirani, pa obučemo ove haljine koje šljašte, pa ispadnemo tamo neke face. Ima prijateljstva, druženja.
Da li namjeravate objavitii novi album?
-Joj ja ne mogu to. Tu je mnogo posla, obaveza, potrošenih nerava. Danas su i takva vremena da nema potrebe da se to radi. Snimila sam jednu novu pjesmu, uskoro će krenuti marketing, a snimila sam četiri, neke sam stare i presnimila. Sve to sam radila sa Aleksandrom Sofronijevićem.
Razgovarao: Bato Šišić