Pjevač izuzetnog glasa Saki Ćosović ponovno se estradno aktivirao, snima pjesmu za pjesmom, a na opšte zadovoljstvo njegovih mnogobrojnih fanova i istinskih ljubitelja narodne muzike. Snimio je 1991.godine njegov prvi hit, pjesmu „Ne kuni me lepa ženo“ i taman kada je pjesma počela da živi svoj život, došlo je do rata na Balkanu.
-Ja sam svojevremeno važio za jednog beogradskog asa amatera pjevača, od milja su me zvali „Car“. Pjevao sam u poznatim beogradskim kafanama i mene je jednostavno narod prihvatio i zavolio. Pjevajući tako po Beogradu nekako sam dospio i do nekadašnjeg poznatog jugoslovenskog hitmejkera, kompozitora Predraga Negovanovića. On mi je rekako kako ima već spremljene jako dobre pjesme, koje su bile namjenjene Bokiju Maradoni, ali on to jednostavno ne može da otpjeva. Ponudio mi da otpjevam sve to pripremljeno, intonacije su odgovarale, i za veoma kratko vrijeme, tačnije osam pjesama sam snimio za osam sati. Onda se desio rat i te moje snimljene pjesme stajale su oko dvije godine negdje u ladici. A, onda su ljudi iz Jugodsika shvatili da je to dobar materijal i objavili veliku(LP) ploču 1993. godine ,a to je bilo baš nezgodno vrijeme. Nastalo je zatišje do 1996. godine, a kada sam snimio pjesmu „Stari kaput“ Muniba Alića Maka, autora iz Višegrada. Isto tako ta pjesma nije bila namjenjena za mene već za Šućru Šekija Turkovića, ali on ju je odbio jer mu se nije svidjela. Ali, mislim da je i ta pjesma bila meni sudbinski namjenjena.
Imali ste saradnju i sa pokojnim Novicom Uroševićem?
-Da jesam. Do sada sam snimio samo pjesmu „Dobroćudni lav“, ali ima ih još nekoliko jako dobrih. Sve su zaštićene, i ovih dana ulazim u studio da ih snimim. Čekale su jako dugo na objavljivanje, ali mislim da će ovo biti velika poslastica za sve ljubitelje narodne muzike, da se objave pjesme jednog takvog velikana i to dosta dugo nakon njegove smrti.
Ali, u međuvremenu objavljujete i druge pjesme?
-Da, nedavno sam snimio pjesmu sa Predragom Negovanovićem „Danas imam sutra nemam“, a u toj pjesmi je priča današnjice i cijelog života jednog pojedinca. Pjesma ima jasnu poruku, koja se ne odnosi na novac. Danas imaš sreće, sutra je nemaš, danas imaš zdravlja, a sutra ga nemaš, danas malo tuge, a sutra radosti. Miladin Mića Bogosavljević je također autor pjesme, a aranžmane je radio Patalo. Radio sam pjesmu i sa Draganom Biorac “Sa izvora duše moje“, na njen tekst snimio sam i pjesmu „Kćeri moja, oči moje“. Posebno mi je draga pjesma „Sandžačke djevojke“, a kako sam čuo na terenu je zovu himnom Sandžaka. To je pjesma mom narodu i njihovim običajima. Nekada su se nosile dimije od Bugarske do Španije, a danas još samo sandžačke djevojke sa ponosom dimije nose. Nekada su sve nosile, a danas su to još samo djevojke iz Sandžaka. Sada bih pozdravio i Sanelu Zekić koja je još uvijek čuvar te tradicije kroz njene kreacije, kreacije sandžakih nošnjih, posebno onih svadbarskih. Tako da su te „Sandžačke djevojke“ opasno zaživjele u narodu i ne samo na Sandžaku, već i u Crnoj Gori i ostalim republikama i državama regiona. Tu je i pjesma „Misir mali“ koju sam posvetio svojim roditeljima,pa pjesmu „Od Boga je sine moj“, koju je napisao Samir Hadžić sa Peštera. Uskoro bih trebao da snimim i duetsku pjesmu s nekadašnjom pobjednicom „Nikad nije kasno“ Bojanom Barjaktarević. A, možda se pojavim i sam u takmičenju „Nikad nije kasno“.
Reklo bi se da živite Vašu drugu estradnu mladost?
-Znate kako se kaže: “Kada dragi Bog daje, niko ne može bolje“! Mislim da je to sve Božije davanje. Ja se radujem svačijem uspjehu, sreći, a to zaista istinski živim. Nikome ne želim zlo, nisam zavidan, sujetan, pa mi valjda dragi Bog i daje tu neku snagu, prosvjetljenje i dao mi tu snagu i svjetlost da nastavim dalje. Imam nastupe na televizijama u regionu, iza mene stoji i Grand produkcija. Zahvalio bi se Saletu Nikoliću, Zoranu Vlajiću, Dušku Lukiću…
Zbog čega ste pravili pauzu tolike godine?
-Bio sam jednostavno blokiran punih devet godina. Na meni je bila odrađena takva blokada u karijeri, ali i zdravstveno. To što sam sve preživio je Božija volja, jer osoba kojoj ja neizmjerno vjerujem rekla mi je da imam jako pozitivnu i jaku energiju, koja je na neki način blokirala tu crnu magiju koja je bačena na mene. Rekla mi je da u slučaju kao što sam ja, mnogi bi potonuli, pa i digli ruku na sebe. Zahvaljujem i muzici koja me uzela pod svoje i spasila me svega toga, ali i toj ženskoj osobi koja je sve to skinula sa mene. Sve je to neko pokušao da mi uskrati, ali ja nisam taj koji sudi, sudit će mu onaj odozgo. Danas sam slobodan čovjek, a bio sam mnogo godina u „zatvoru“, ali na slobodi. Sve mi se sada vratilo, energija, osmjeh, pozitiva, snaga.
Saki Ćosović nam je još otkrio da ga je sevdah održao na sceni u Srbiji, a da je posebno sretan zbog snimljene pjesme „Zlatno sunce“ čiji autor je pokojni Buco Jovanović, a istu mu je dao Bucin sin Miloš Jovanović.
Bato Šišić