Bh. pjevačica narodne muzike Slađana Slađa Mandić svoju karijeru gradi stihijski, bez skandala, gradi je onako kako priliči jednom istinskom estradnom radniku.
-To i jeste ustvari moj glavni cilj, da budem svoja i autentična, jer muzika je moj svijet, moj život. Ja sam prvenstveno tu da pjesmu otpjevam dobro, da ljudi slušaju, a ne da gledaju. Jednostavno da mojom pjesmom, mojim glasom uđem u dušu i srca ljudi.Da na samo svoj specifičan način, onako kako samo ja to znam prenesem tu emociju.
Jedno vrijeme ste živjeli u Beogradu, mogli ste ostati u tom gradu i uveliko graditi karijeru. Ali, odabrali ste Sarajevo, kako za porodičan isto tako i za estradni život?
-Ja sam se svojevremeno takmičila u Zvezdama Granda i prije tog takmičenja ja sam živjela u Beogradu osam godina. Ja veoma dobro znam kako je živjeti u Beogradu i kako i na koji način tu graditi karijeru i, to baš ne izgleda onako kako se u javnosti prezentuje. Kada sam sve to vidjela, doživjela, odlučila sam da ne budem u Beogradu ili Srbiji „tamo neka pjevačica“ iz regiona i da budem neka deseta ili petnaesta u redu. Druga stvar je ta što mi se u Beogradu ništa nije nudilo, a što već nisam čula, odnosno da već nisam podsjećala na nekog drugog ili neku drugu. Svi su nekako isti, sve je nekako postalo jednolično. Pa tu je i taj prvi album koji je bio odličan, a pjevala sam ga na ekavici. Jednostavno sam osjećala da se pomalo gubim u svemu tome, da gubim svoje ja. Zahtjevali su da pjevam na ekavici, a to je već bio put da pobjegnem od same sebe. A, to nikako nisam htjela, dobila sam i drugi nadimak. A, onda su se desile Zvezde Granda, pa porodični život. Na kraju je sudbina ili život sve sam kreirao, sve se posložilo. U Sarajevu mi je sve mnogo mirnije, onako baš nekako tanano. A, ne samo u Sarajevu već u BiH je manjak ženskih vokala, odnosno pjevačica. Zbog tog manjka pjevačica mi je žao, dok je u Srbije estradno tržište prebukirano pjevačicama, da se više ne zna ko šta snima, ko šta pjeva. Ja ne snimam pjesme da bi samo nešto snimila, ne snimam pjesme koje traju samo mjesec dana. Svaku novu pjesme biram veoma pažljivo sa odabranom ekipom gradim svoju karijeru. Jednostavno želim da trajem i da nešto iza sebe ostavim. Rijetki su danas koji se mogu pohvaliti da imaju pjesme koje će trajati i koji su megahitovi.
Slušajući Vas kako pričate, koliko sa poštovanjem pričate o kvalitetnim pjesmama, imam osjećaj da iz Vas govori Hanka Paldum.
-Hvala lijepo i to je za mene zaista veliki kompliment. Ja i želim da idem tim nekim finim sigurnim i prije svega kulturnim estradnim stazama. Želim da gradim karijeru bez skandala, bez omaložavanja ovog ili onog, stihijski, ali sigurno. Zbog toga mi masa njih kažu da sam za gradnju karijere odabrala teži put, ali ja se sa tim ne bi složila. Ovo je za mene jedini ispravni put i ne znam za neki drugi a, kako bi gradila karijeru. Što se tiče moje drage Hanke i koju ovaj put pozdravljam, veoma je teško naslijediti njenu karijeru, njene vanserijske hitove. Hanka i još neka druga velika imena narodne muzike karijeru su gradili u vrijeme države koje više nema. Tada su postojale ozbiljne diskografske kuće, tim ljudi profesionalaca koji su stajali iza tih pjevača, pjesme su se odabirale sa velikom profesionalnošću. Tada su bili veliki tiraži, a bila je velika zemlja, dok je sve to danas mnogo teže. Danas jeste sve dostupno, snimiš pjesmu i prezentiraš je na raznoraznim društvenim mrežama, muzičkim kanalima, ali to opet ne znači ama baš ništa. Ostaviti taj neki veliki trag. Opet svi mi danas i popularni i manje popularni, poznati i manje poznati, opet pjevamo te Hankine velike i neprevaziđene hitove. Znači veoma teško je ostaviti trag jedne Hanke, Dragane, Šemse…
-Opet ponavljam, moj put je teži,ali snimam ono što želim, pjesme koje ja osjećam i, to jedino može publika da prepozna. Ne želim da snimam nešto što mi neko drugi odabere, odredi. Neke pjesme koje se danas slušaju u Srbiji ja sam ih odavno odbila, jer se ne pronalazim u njima. Uglavnom su to pjesme u kojima se pominje pucnjava, popi, udri, razbi, đubre, stoko, crkni skote, a ja zaista sve to mrzim. Jednostavno nije u mom vokabularu. Uz svo dužno poštovanje ja te pjesme ne mogu da iznesem,ali ljubavne pjesme i svaka pjesma na tu temu je pjesma za mene.
Da li je pjesma “Sati“ ono što Vi želite da budete. A, stajlingom, izgledom u spotu te pjesme malo ste podsjećali na rahmetli Silvanu Armenulić?
-Pjesma je izašla malo u nezgodnom periodu, iako je snimljena prije korone, jer sada vrijeme života dijelimo na prije i poslije korone. Ali, baš u tom periodu kada je ta pjesma izašla u kinima se počeo prikazivati film „Toma“ posvećen pokojnom Tomi Zdravkoviću. Počeli su me kritikovati, jao evo i ona počela da snima pjesme slične tom periodu. Ali, ja volim taj stil pjesama, tih starih nekih tonova, stihova, muzike. Ta pjesma je posebna, čekala je svo vrijeme ,a meni je ustvari drago da me porede sa Silvanom. Meni nije bio cilj da bilo koga kopiram, ali na neki način je bio moj omaž jednoj divi Silvani Armenulić i lijepim vremenima. Jednostavno sam htjela da odam počast tim divnim vremenima. Sve smo ciljano odradili od stajlinga do crno-bijelog spota, da sve ljude koji još uvijek cijene tu vrstu muzike vratimo u ta neka stara, lijepa vremena.
Sminili ste cover pjesme „Jasmina” rahmetli Fadila Toskića. Zašto baš muška pjesma i zašto baš Fadil Toskić?
-Pjesmu “Jasmina” moja majka je veoma voljela da sluša, ali ta i još neke druge starije pjesme sam kao mala vrlo rado slušala i, sve su one ostale tu negdje u mom malom mozgu, da tako kažem. Ona je imala jako istančan ukus za muziku, pretežno su to bili muški izvođači. Ja na nastupima devedest posto pjevam ženske pjesme, ali meni je lično izazov pjevati muške pjesme. Recimo za svoju dušu ja često pjevam Šabana, Tomu , Džeja… Tako da je “Jasmina” bila redovna na mom reportoaru kada nastupam, a onda na nagovor ljudi koji mene baš vole, snimila sam cover te pjesme. Tako da sam snimila tu pjesmu kao poklon njima, ali naravno uz podršku kompletne porodice Toskić, a koja mene voli i što je meni vrlo važno. Mislim da se nisam obrukala i da nisam pokvarila istu. Fadil je Fadil, original ostaje original. Fadil ostaje dio istorije, uradila sam na svoj način i drago mi je da njegova porodica zadovoljna kako sam tu pjesmu snimila, otpjevala. Fadil je iz rokera otišao u narodnjake i ja volim to kako je on to radio, na taj neki urbaniji način, a sve prepuno emocije, tuge, bola. Pjesma je našla mene, ja nju i to se moralo desiti.
Uvijek ste lijepo obučeni. Koliko novca trošite na modne trendove?
-Istina je da volim da sam lijepo obučena, volim modu, ali ja kupujem ne samo ono što je skupo, tu su i neke stvari koje su baš jeftine, ali meni se dopadaju, lijepo mi stoje. Imam i ljude koji brinu o tome, jer ipak mislim da se treba imati tim ljudi koji brine i o tome. Ne može pjevač sve sam da radi.
Kakva je Slađana privatno?
-Kao i sve supruge i mame. Scena, nastupi, koncerti su nešto drugo, jedan drugi svijet. A, kada se svjetla pogase, onda sam supruga, majka dvoje divne djece, sasvim normalna kao i svaka druga žena. Tu su škola, vrtić, doručak, ručak, večera, bolesti, prehlade… Ali, kada treba da zasijam, da zablistam jer se od mene očekuje da sam kao uvijek tip top obučena,ali je ponekad sve to teško.
Kako se čuvate od skandala?
-Pa u posljednje vrijeme malo teže, jer me nekako sve kači. Ali, po tom pitanju sam imala i neku sreću, jer nisam valjda nešto posebno zanimljiva medijima, ali dok sam im dosadna to je za mene odlično. Kada se nešto desi, onda se desi, ali ne volim nikakve planski urađene ili pripremljene skandale. Ono što je meni bitno neka se piše o mojim pjesmama, a imam u planu da snimim tri nove pjesme.
Bato Šišić