Bosanac, Dobojlija Dragan Đurić stigao je do superfinala Zvezda Granda. Zajedno sa Makedonkom Slavicom Angelovom „drhtao“ je do proglašenja samog pobjednika.
-Meni je od samog početka takmičenja bilo bitno samo da prođem prvi krug, pa poslije kako bude. Iskreno nisam se uopšte nadao da ću doći do superfinala. Taj prolazak prvog kruga bio mi je bitan da samo ne obrukam svoje kod kuće. Ali, uz Božiju pomoć i pomoć moje Cece stigao sam bio tu gdje sam stigao.
Da si se vratio u Doboj kao pobjednik Zvezde Granda, kako bi te dočekali?
-Pa mislim da u početku ne bih smio izaći iz kuće. Jer Doboj je sredina koja nikada nije imala nekog ko je došao do finala, a ne do superfinala i pobjedničkog trona.
Pjevao si pjesme Sinan Sakića, a u superfinalu pjesmu Halida Bešlića „Prokleta je žena ta“?
-Da, tako je. Sinanove i Halidove pjesme jako volim i tokom cijelog takmičenja držao sam se tog reportoara. A, Halid je zaista nešto posebno, popularan, a skroman, čovjek iz naroda.
Muzika ti nije strana, jer si i nastavnik muzike?
-Da, predajem u dvije Osnovne škole, jedna je u Tesliću, a druga je u Doboju. Ja znam da su za mene glasali i Teslić, Tešanj, Jelah, Doboj. Javili su mi da je bilo alarmantno stanje.
Oženjen?
-Da, da sretno oženjen i baš na ovaj dan finalne večeri je tačno dvadeset dana kako sam u braku.
Ceca kao mentor?
-Bila je zaista super. Imala je taj neki majčinski odnos prema nama. To je žena koja čvrsto stoji na nogama, a ne glumi veliki zvijezdu. Većinom ljudi imaju pogrešnu predstavu o mega zvijezdama, ali Ceca pobija sve to. Naravno da ima i onih koji uzdignutog nosa hodaju, ali ona je specifična. Jednostavno najbolja i svakom bih je preporučio za mentora.
Da li će tebe „ponijeti“ slava?
-Ne, neće sigurno. U ovom poslu sam već osam godina, i isto sam se ponašao i sa pet i sa dvije hiljade maraka u džepu.
Razgovarao: Bato Šišić
