Danas, 18. maja, se obilježava godišnjica rođenja Silvane Armenulić. Ova čuvena pjevačica rođena je u Gornjoj Mahali u Doboju, 18. maja 1939. godine, kao Zilha Bajraktarević, kćerka Hajrije i poslastičara Mehmeda Barjaktarevića. Bila je jedno od desetero braće i sestara, a kao mala oboljela je od tada smrtonosne bolesti difterije i uspjela preživjeti, ali njen mlađi brat Hajrudin nije. Njihov otac se poslije te tragedije odao alkoholu i zapostavio porodicu pa je sav teret pao na pleća Zilhine majke.
Već u osnovnoj školi nastavnici su uočili Zilhin talent za muziku pa je počela da svira mandolinu, a ubrzo i da pjeva. Pjesma joj je bila spas i bjekstvo od teške situacije u porodici, te je sa 16 godina Zilha odselila kod tetke u Sarajevo, počevši da pjeva u kafani „Topola“ na Ilidži. Imala je sreću da je zapazi legendarni harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo, koji ju je, oduševljen njenim glasom, htio priključiti svom orkestru. Ali, kako je bila maloljetna, za to joj je bilo potrebno odobrenje roditelja, koji su se u početku protivili, međutim, nakon upornog insistiranja, Zilha je dobila dozvolu od oca.
U seriji s Batom Živojinovićem
Preselila se Zilha ubrzo u Beograd i zablistala odmah nakon prvih snimljenih pjesama: „Sedam godina ljubavi“, „Majko, oprosti mi“, „Najljepša sam djevojčica bila“… A ključni moment u njenoj karijeri bila je 1968. godina, kada je snimila ploču s četiri hita: „Nad izvorom vrba se nadnijela“, Otišo si bez pozdrava“, „Kad ja pođem niz sokak“ i „O, jeseni, jeseni“, koja je dostigla do tada nezapamćen tiraž, prodata je u više od 300.000 primjeraka.
Tokom cijele blistave karijere Silvana je uporedo s velikim novokomponovanim hitovima pjevala i snimala sevdalinke, a često je isticala kako upravo popularne zvijezde ne smiju baciti u zaborav dobru staru narodnu pjesmu. I danas su mnogim mladim izvođačima sevdalinki uzor neprevaziđeni Silvanini snimci, njen način interpretacije i posebno čarobni glas koji svojom nježnošću miluje uši i budi najtananije emocije.
Dok je nastupala u beogradskom hotelu „Grand“, Silvana je upoznala Radmila Armenulića, koji je tada studirao pravo i bio poznati teniser, član teniske reprezentacije Jugoslavije, a potjecao je iz gospodske beogradske porodice. Među njima se rodila ljubav na prvi pogled te su se ubrzo vjenčali, 1962. godine.
– To je, takoreći, bila ljubav na prvi pogled. Ona se u to vreme zabavljala s jednim apotekarom, ubrzo su raskinuli i mi smo krenuli. Vjenčali smo se, ja sam otišao u Njemačku, tada mi se rodila i kćerka, pa su njih dvije dolazile kod mene – kazao je Radmilo Armenulić, koji je nakon karijere tenisera postao poznati bijelog sporta.
Silvana sa kćerkom Gordanom i suprugom Radmilom
Prve godine braka Silvane i Radmila izgledale su kao bajka i 1964. godine dobili su kćerku kojoj su dali ime Gordana, po Radmilovoj majci. Ali, Radmilo je ubrzo dobio ponudu da igra u Njemačkoj kao profesionalni teniser, a Silvana je s kćerkom ostala u Beogradu i posvetila se karijeri. Fizička razdvojenost ubrzo je pokazala svoje posljedice.
Živjela je kratko, samo 37 godina, ali je ostavila ogroman i neizbrisiv trag, sjaj velike zvijezde koji neće nikada ugasnuti, baš kao i najveće holivudske zvijezde Merilyn Monroe, koju sa Silvanom povezuju i zanosna ljepota i platinasto plava kosa i godine života, jer je također umrla u 37. godini.
Sa sestrom Mirjanom
Je li Silvanina smrt slučajna? Jesu li tužne pjesme koje je pjevala naslućivale tragediju? Šta je vidjela i nagovijestila joj Baba Vanga? Brojne su misterije o njenoj smrti. Naprimjer, u vrijeme saobraćajne nesreće, u kojoj su sa Silvanom poginuli i njena sestra Mirjana Bajraktarević, koja je bila u šestom mjesecu trudnoće, te violinist Miodrag Jašarević, kad je već uveliko trebalo da budu u Beogradu, oni su bili tek na pola puta. A dva mjeseca prije smrti Silvana je, nakon koncerta u Bugarskoj, posjetila čuvenu slijepu vidovnjakinju Babu Vangu, koja ju je dočekala riječima:
– Ne želim s tobom razgovarati. Ne sada. Idi i vrati se kroz tri mjeseca… – a kada je pjevačica već bila na vratima, Baba Vanga je dodala – čekaj, ustvari, nećeš moći doći. Idi, idi! A, ako budeš mogla, dođi!
I nikada nije došla…
I. Pindžo
