Jašara Ahmedovskog,poznatog pjevača narodne muzike sa velikim hitovima, pjevača koji svoju višedecenijsku karijeru gradi bez tračeva i ogovaranja sreli smo na jednom nastupu u Njemačkoj, tačnije u gradu Frankfurtu. Ni godine, ni višedecinijsko pjevanje glasu ovog pjevača nisu mogli ništa. Svi su se te večeri složili u jednom da mu je glas čak i bolji, već kada je počeo da pjeva.
-Svi koji tako misle, ja im se zahvaljujem od srca. To je jednostavno tako, dragi Bog je svakom nešto dao posebno, a meni eto ovaj moj glas, koji me baš dobro služi. Bilo mi je baš teško tokom pandemije jer nisam imao javne nastupe, ne zbog novca, već jednostavno zbog publike, druženja i zbog ovog mog glasa, jer nisam mogao da pjevam, da ljude razveseljavam. Ipak, sa druge strane odmorio sam se od svega, od putovanja, poziva… Jednostavno bio sam se posvetio sebi, treninzima i zdravom životu. Veći dio vremena provodio sam u kući u Turskoj.
Da li trenizima pokušavate da zaustavite starenje?
-Starenje je proces kojeg svakog čeka, godine su tu i one se sakriti ne mogu. Ali, sa druge strane ja uvijek kažem, da su godine samo broj, a sa trenizima prije svega želim da oajačam svoj imunološki sistem, da se osjećam zdravije, pokretnije. Slike koje postavljam na društvenim mrežama iz teretane su samo poziv ljudima da misle na sebe, da čuvaju svoje zdravlje i da se vode onom parolom – “bez sporta nema života“. U kući sam u jednoj sobi napravio i teretanu, jedostavno da ne moram da idem u javne. Poslije svake te moje objave ima raznih komentara, ali uglavnom su uvijek pozitivni.
Nedavno je objavljeno da namjeravate da se podvrgnete i plastičnim operacijama?
-Što se tiče plastičnih operacija, do sada zaista nisam radio ništa, ali što ne znači da neću u budućnosti. Za sada sam zadovoljan kako izgledam i svaku boru na licu volim jer su one dokaz šta sam svašta u životu doživio i preživio. To je ciklus života i ne možemo protiv toga. Ja sam uvijek karijeru gradio na dobrim i kvalitetnim pjesmama, a ne ljepotom i izgledom.
Danas se karijera gradi dobrim i sočnim tračem, a malo se misli na pjesmu?
-Pa, ja sam uvijek to radio obrnutim smjerom. Jedan trač ili ogovaranje kolega može veoma kratko da te drži na površini. Tračevima gubiš veliki broj kolega, niko ti više ne vjeruje, a i sve je to kratkog daha. U ovom našem poslu veoma je bitna, kako prije isto tako i danas, dobra i kvalitetna pjesma i biti dobar i pošten čovjek. Tako sam vaspitan da karijeru ne gradim na tračevima, mada su mi mnogi novinari i menadžeri upravo to predlagali. Ali, sve sam to odbio. Nikada nisam volio da budem u centru pažnje. Ovaj posao je ljubav, a ne samo da se zaradi novac.
Da niste svojevremeno iz Makedonije otišli u Sarajevo, da li biste imali ovako uspješnu karijeru?
-Da, dobro pitanje i mislim da ne bi. Moj otac je bio ljekar, dosta sam znao iz te branše, učio sam pored njega. U Sarajevo sam došao da upišem na Bjelavama Medicinsku školu, ali pjesma je bila jača. Da nije tako, možda bi danas bio neki ljekar, recimo kardiolog.
Razgovarao: Bato Šišić
