Oni su bili i ostali sarajevska pop rock grupa. Bez obzira gdje su ih, kako životni tako i estradni putevi vodili, nekako su se uvijek vraćali u BiH, u grad u kojem je sve krenulo, sada već davne 1990. godine. Svih tih godina alfa i omega benda “Regina” bio je i ostao, Sarajlija Aleksandar Aco Čović.

Kakvu si viziju imao sa Reginom?

-Pa, da budemo najpopularniji bend, da zaradimo novac, da budem prvi. Sve su to bili naši mladenački snovi. Istina je da smo sa prvim albumom bili najprodavaniji u ondašnjoj Jugoslaviji, kao mladi bend imali smo najviše koncerata, koji su bili najviše posjećeni. Mi smo tada pored Parnog valjka, Prljavog Kazališta ili grupe Merlin imali najviše publike na koncertima. I onda dođe rat, pa mi nismo aterirali već smo se bukvalno razbili o zemlju. A, meni se to desilo u Beogradu. Ovo što ću ti sada reći nisam nikada prije pričao. Mi smo prve antiratne koncerte za sve narode BiH radili sa grupom Leb i Sol u Makedoniji, bio je maj 1992. godine. Stadion „Vardara“ je bio prepun i cijeli stadion je plakao. Onda se desilo da je Davor Ebner otišao za Njemačku, a ja sam svoju karijeru nastavio da gradim iznova, imao sam tu neku dobru predispoziciju za to, ali sam 2004. godina imao želju da opet okupim tu prvu postavu Regine i, uspio sam u svemu tome. Bilo je sjajno, predstavljali smo BiH 2009. godine na Evroviziji, sve su to bili divni, baš divni momenti.

Planovi za 2023.?

-U Sarajevu ćemo uskoro imati promociju nove pjesme i novog spota za pjesmu „Opraštam ti“. Poslije toga slijedi još jedna nova pjesma i za par mjeseci novi album. Od kraja pandemiji imamo non stop koncerte. Ne mogu da kažem da sam se osjećao sigurno kada sam  ponovno počeo da pjevam, ali dobro funkcioniše, publika to voli, pa samim tim i ja uživam.

Folkeri dobro zarađuju, kako je to sa rokerima? Da li se može živjeti od toga?

-Ja sam uvijek živio za pjesmu, živio sam za moju ili za našu umjetnost, a svi plodovi rada od toga su mi dragi i dobrodošli, ali mi nikad oni nisu bili prioritet.

Da li si po tvom prvom dolasku u Sarajevu doživio nekad neku neprijatnost?

-Ne, zaista nikada. A, da bi doživio neku neprijatnost taj neko mora da ima baš, baš lošu namjeru da mi to napravi. Ja to prosto ne dozvoljavam. Ja volim sve ljude, ovo nije sad neka priča za medije, ja zaista nikad nisam zlonamjeran. Svi mi koji širimo ljubav veoma rijetko možemo da imamo neke neprijatnosti. To bi isto bilo kao da pitaš Halida Bešlića da li je negdje dožioeo neprijatnost? Nije, jer kako neko može da mrzi takvog čovjeka, to naprosto nije moguće. A, kad već pominjem Bešlića, baš bih volio sa njim snimit duet.

Da li si nekad pomišljao da Regina ima pjevačicu, kao stalnu postavu?

-Možda kada bi se našla neka djevojka koja dobro pjeva i da se baš zove Regina, e onda bi imalo smisla, a to je teško.

Davor se opet vratio u Reginu, pa je sada opet otišao iz iste?

-Pa, dobro takav je život. Odlučio je da pravi solo karijeru, a ove neke nove  pjesme koje sam ja počeo da stvaram su više nekako prilagođene mome vokalu. Iskreno, kada u pet godina odradiš 200 ili 500 kocerata, kada ste uvijek zajedno, onda je normalno da se nekako malo manje voliš. Neko kaže, pa mi smo prijatelji, jeste sve je to tako, divno, krasno, ali mislim da smo se i malo zasitili jedan drugog. Ali, Bože moj i to je život.

Razgovarao: Bato Šišić

BONUS VIDEO