Beki Bekić spada među jedinstvene vokale i kada je riječ o kvaliteti glasa, boji, ali i o njegovoj osobnosti. Jednostavan, prizeman, skroman a pune duše. Ne zazire od rodnog Gusinja, svojih bližnjih. Čak, naprotiv. Sa starosnom dobi, ovom vrhunskom interpretatoru i autoru, baš rodni kraj je omiljena tema u pjesmi.
Krajem 80-tih Beki je snimio sjajnu pjesmu “Ali-pašin izvor” s kojom je napravio bum na estradnoj sceni. Pjevali su mnogi tu pjesmu, ali Beki ju je svojim toplim glasom i emocijom tako “odmilovao”.
Srce sevdaha
Svoj prvi dolazak u Sarajevo, nakon 26 godina, iskoristio je da obiđe Avazov toranj i naravno redakciju „Expressa“.
-Ovo je prvi moj dolazak nakon 1996. godine. Nije bilo nekih svirki, zvali su me ali uvijek sam imao nekih obaveza, nije se dalo, što kaže naš narod. I sada sam, posredstvom moje drage kolegice Amele Zuković, stigao u šeher, na moje veliko zadovoljstvo – počinje priču Beki Bekić koji se, kaže, povremeno čuje i sa Enesom Begovićem, čestitaju jedan drugom praznike, sretnu se ponekad na svirkama.
Kakvo je Vaše mišljenje o Sarajevu?
-Sarajevo je srce sevdaha, srce muzike… Volio sam uvijek dolaziti. Rođen sam u Gusinju u Crnoj Gori i smatram da smo sličnog menatliteta. Imam još dva brata u Gusinju, a svi ostali smo se rasturili po svijetu. Ja sam u Beogradu, tamo imam još dva brata i tri sestre.
I kćerka Emilija se počela baviti pjevanjem?
-Završila je muzičku školu, ali nije htjela da se bavi muzikom. Nije joj se dalo. Ja sam to htio, forsirao sam je, jer sam joj to jedino znao pokazati, jer ništa drugo i ne znam raditi. To sam jedino mogao da joj pokažem. Završila je masters studije Hotelijerstvo i Ekonomiju, i kada je napunila 30 godina, dobio sam unuka i sve je nekako tada krenulo. Te pjesmice za unuka, inače imao ranije, dok su one bile male, izmišljao, pjevao da bi ih uspavljivao. Ona se tada sjetila tih pjesama i kaže meni „ćale, što to ne snimiš, bar zbog unuka“ a meni tada sine ideja, može snimit ćemo, ali da ih ti pjevaš.
Koga biste od mlađih kolega izdvojili kao neko ko bi mogao napraviti vrhunsku karijeru?
-Ima tu dosta pjevača, stvarno kvalitetnih. Može svako, ako budu imali sreće da dođu do dobre pjesme jer pjesma čini pjevača. Nažalost, danas snimaju kavere što je dobro za jedno vrijeme, ali time nemaju svoju originalnost. Mnogi me pitaju mogu li snimiti neku moju pjesmu, naravno ja to ne branim, treba se slušati pjesma. Obično im kažem „možeš ti to i bolje, ali publika zna šta je original, ostaćeš amater. Bolje da ti napišem novu pjesmu, pa guraj“. Kažu mi tada e to je malo teže, ali i mi smo se tako borili. Mladi odmah danas hoće da budu zvijezde, ali ne ide to tako.
U duši Jugosloven
Vi ste Albanac, sa adresom u Beogradu. Jeste li nekada imali problema zbog te činjenice?
-Nikada ništa negativno. Mene su jako dobro prihvatili, a nikada nisam krio ime ni prezime. Čak sam bolje prihvaćen nego neki njihovi pjevači. Narod kao narod, ako si dobar prema ljudima nema veze koje si vjere, to niko ne gleda u Beogradu. Moja žena je pravoslavna, živimo jugoslovenski jer ja sam u duši još uvijek Jugosloven. Ja volim tu zemlju, onu slogu gdje smo svi zajedno se voljeli, uživali. Ono kada dođem iz inostranstva pa uđem u Sloveniju i kažeš sebi „ušao sam u moju državu“.
Razgovarala: Arina Hasović
BONUS VIDEO
