Jedna od najpoznatijih starleta Stanija Dobrojević u emotivnoj ispovijesti, progovorila je o najbolnijoj temi – smrti svog oca Dragana. Nakon njegove smrti desetogodišnja Stanija je s majkom i bratom provela ostatak svog života, a život joj se, kako kaže, promijenio iz korjena.
Iako se danas ponosi medijskim uspjehom, priznaje da ne bi mogla da bude starleta da joj je otac živ jer je bio strog i autoritativan i ne bi, možda, dozvolio ni da ima društvene mreže, a kamoli da se skida gola i objavljuje obnažene fotografije na njima.
– Da je on živ, ne bi smjelo da mi padne na pamet da se slikam provokativno za društvene mreže, pitanje je da li bih smjela da ih imam, a ne da budem starleta. Čak ne bih možda smjela ni da idem u Ameriku kao žensko, bez obzira na to da li sam najbolji student. Ne bih smjela u rijaliti, da se slikam za CKM, Play boy, Maksim. Bila bih neka druga Stanija. Mislim da je ovo moja sudbina – otvorila je dušu za medije, pa istakla zbog čega bi, uprkos svemu, njen pokojni tata bio ponosan na kćerku:
– Najviše sam razmišljala o ocu da treba da bude ponosan na mene kad sam dobila diplomu Ekonomskog fakulteta, koju sam odbranila čistom desetkom. Davno, na kraju srednje škole u Sremskoj Mitrovici, na rijeci Sava, na pomen oca, u njegovo ime, zaklela sam se da ću završiti Ekonomski fakultet i to je bio moj cilj, od kog nisam odustala. Ljudi treba da znaju da sam, prije nego što sam kročila u javni svijet, sve ispite već dala, ostalo mi je možda dva ispita, koja sam odugovlačila zbog dobijanja vize da idem u Ameriku. Poslije, kad sam završila ispite, odugovlačila sam s odbranom diplomskog. Mijenjao se sistem po Bolonji, a ja sam bila sama po starom sistemu. Pozvali su me: “Dođi da odbraniš ili ćemo ti dodati razliku ispita i biće ti teže.” Dali su mi temu koja nikada ranije nije postojala, baš zbog toga što sam bila u javnom svijetu, da ne bi bilo da sam prepisala. To je bila diskriminacija, ali sam se pojavila s porodicom, odbranila s desetkom i to je momenat kada bih voljela da je otac bio tu i znam da bi bio ponosan.
Kako dalje navodi, očinska figura joj je uvijek u životu nedostajala, a trenuci sreće koje pamti kao djevojčica ostali su joj zauvijek urezani u sjećanju.
– Mnogo sam bila vezana za oca, on je bio dominantna figura i strog autoritet. Više sam bila vezana za njega, a brat za mamu. Kada sam ga izgubila, u meni se rodio bunt i prema društvu, školi i prema sistemu.
– Mama je ostala sama, sve to je ostavilo traga na nama, otac mi je mnogo falio, pogotovo u pubertetu, i mislim da se to odrazilo na moju ličnost i na to kakvog muškarca tražim. Uvijek je falila očinska ljubav, pa tražim zaštitnika. Očeva ljubav je bezuslovna i cijeli život to tražim, ali mislim da to jedino možeš dobiti od oca i majke, a ne od muškarca.
(express/republika)