Nakon višegodišnjih uspona i padova, više padova već uspona, nekada jedan od najpopularnijih pjevača narodne muzike Sejo Kalač ponovno se laganim, ali sigurnim koracima vraća na estradu.
Koliko su Vas sva ta negativna pisanja, objavljivanja nekih zlonamjernih video uradaka pogodila?
-Znate šta, ponovit ću ono što već svi znaju, a to je da je estrada, mala bara puna krokodila. To su estradna posla, ja sam bio spreman na sve to, znao sam da će me sve snaći. Ali, ja sam ipak pjevač koji iza sebe ima 12 albuma, mnoštvo hitova, a to mi niko i nikada ne može uzeti. Eto, to mnoge boli, što Sejo Kalač ima pjesme od kojih mnogi žive pjevajući ih na njihovim nastupima. Psi laju, a karavni prolaze. Njima na dušu.
Ali, da ipak nije sve tako crno svojim gestom Vam je to dokazao Halid Bešlić?
-Ma, Halid se i ne ubraja u estradu, on je van svih tih dešavanja. Halid je jednostavno čovjek iz naroda, kojeg taj isti narod na svim stranama veoma voli, cijeni i poštuje. Kada je nedavno imao koncert u Rijeci, ja sam samo došao da ga pozdravim njega i „mog Caju“, a to je njegov harmonikaš Samir Kadirić, njih dvojica su me zagrlili i odmah me upitali da li bih izašao da otpjevam par pjesama. Ko bi ti to od kolega ponudio? Halid mi je ponudio da otpjevam pet pjesma ,ali ja sam pristao samo na jednu. Kada me najavio, izašao sam, otpjevao „Ala, ala“, dvorana „Kantrida“ je gorjela. Zbog Halidovog gesta i takvog dočeka publike, plakao sam kao malo dijete.
Bato Šišić
