Otac Siniše Mihajlovića takođe je umro od opake bolesti
Uprkos tome što je važio za strogog ali pravičnog kolegu na terenu, kasnije trenera i roditelja šestoro djece, Siniša Mihajlović bio je i izuzetno emotivan čovjek, što mogu da posvjedoče svi njegovi prijatelji i članovi porodice. Neke boli i prisjećanja iz djetinjstva, kao i one iz mlađih dana bivšeg fudbalera do samog kraja nisu napustile, a nije tajna da je samo na njihov pomen znao da se zaplače pa makar i pred kamerama. Otac Siniše Mihajlovića bio je jedan od razloga neizmjerne i nepremostive tuge pokojnog sportskog asa i njegova jedina neostvarena želja.
Bogdan Mihajlović, vozač kamiona, preminuo je od kancera u 69. godini, a Siniša sebi nikada nije oprostio što nije uspio da ga ubijedi da dođe da živi kod njega u Italiju, kao i to što se u trenutku smrti nije našao pokraj njegove postelje. Nedostajao mu je puno čak i kada je bio živ, a nakon što ga je zauvijek napustio falio mu je njegov zagrljaj, zbog čega je patio gotovo svakoga dana.
– Mislim na njega svaki dan. Želio bih da može da vidi kako su porasle njegove unuke i unuci. Kada se priča o snovima ja ne sanjam da osvojim Ligu šampiona, ili skudeto. Moj san je neostvariv. Ja bih da zagrlim mog oca! Bio je vozač kamiona, umro je sa 69 godina od raka pluća. Kada je umro, nisam bio s njim. Preklinjao sam ga da dođe kod mene u Italiju, ali je želio da ostane u svojoj zemlji – govorio je pokojni Siniša, koji se, imajući u vidu značaj genetike, jednom mjesečno testirao na opake bolesti, tako je i saznao da boluje od leukemije.
Otac Siniše Mihajlovića po svemu sudeći uvijek je bio u mislima fudbalera, a vjeruje se da je i posljednje trenutke proveo sa željom da otrči u očev zagrljaj.
(express/story)
