Nakon što je totalno promijenio lični opis, čuveni pjevač otkriva šta mu je na to rekla supruga i u čemu je tajna njegovog uspjeha. Pustio je brkove i bradu, a čak bira i drugačiji stil odjevanja. Sve to zbog petnaest novih pjesama koje je pripremio svojoj publici,
– Uz nove pjesme ide i nov imidž, a na tu ideju došao sam sasvim slučajno. Poslije nekoliko mjeseci provedenih na moru vratio sam se u Beograd i onako preporođen otišao sa kumom kod frizera koji mi je totalno promijenio lični opis. U skladu s tim odlučili smo da promijenimo i garderobu. Našli su mi i naočale po mjeri pa je sve ispalo kako treba. Svjestan sam da sam ljudima neprepoznatljiv, čak kažu da ličim na Đorđa Vajferta. Interesantno mi je i to što su se neki poigrali s mojim likom pa su na novčanici od 1.000 dinara stavili moju sliku i dopisali 9.000 dinara, aludirajući na pjesmu “Devet hiljada metara pod morem”. I u porodici sam naišao na pozitivne komentare oko izgleda, posebno su supruga i kćerke bile oduševljene. Najstariji unuk Alek kaže kako su mu drugari rekli da mu je deda šmeker, znači, i njemu se dopada – priča Željko i već opisuje prve anegdote koje inicira njegov novi imidž.
– Nedavno sam se ponovo upoznao sa Minjom Subotom. Bili smo zajedno na nekom snimanju i primijetio sam kako me čudno gleda. Kada sam mu rekao da sam Željko Samardžić, kroz osmijeh je prokomentarisao da se cijelo veče pita ko sam. Eto, dešava se. To je tako kad hoćeš da se promijeniš – kaže Samardžić.
Pjevač se prisjetio i dana kada je zbog ljubavi prema muzici od oca dobio batine.
– Nikad nisam mogao da pretpostavim da ću ovoliko dugo trajati na muzičkoj sceni. Od malih nogu želio sam da pjevam jer sam volio da me ljudi slušaju. Da budem iskren, uvijek sam uživao u svom pjevanju i u međuvremenu shvatio sam da je to zapravo prava formula za uspjeh – kad sam ja sretan, onda će biti i oni koji me slušaju. Roditelji nažalost nisu imali sluha za mene, naročito otac. Sjećam se kada smo šezdesetih godina živjeli u Zadru, pa je izlazak u grad bio samo do deset sati uveče. Međutim, ja sam otišao na koncert svog omiljenog pjevača Arsena Dedića i zbog toga dobio batine od oca. On tada nije razumio moju ljubav prema muzici – kroz osmijeh priča Željko i otkriva tajnu svog uspjeha.
– Mislim da ja imam taj ”Iks faktor”. Svaki čovjek koji ima želju i namjeru da se bavi ovim poslom, pre svega mora da voli sebe i da bude svjestan svojih kvaliteta. Naravno, najvažnije je imati ”nos” za dobru pjesmu. Samo kvalitetna numera vodi nas do srca ljudi. Nadam se da će svi oni koji moj CD ubace u auto i krenu na put, isto to uraditi i kad se budu vraćali. Ja sam uvijek pjevao o ljubavi i dok sam živ pjevaću o tom najdivnijem osjećanju. Ljudi se mogu pronaći u tim pjesmama i najsretniji sam kada one nisu samo moje. To je neka vrsta poklona, kao kad dijelite radost – zaključuje pjevač.
