Pred kraj za nju vrlo uspješne godine, Milica Pavlović već ima isplanirano šta će se, što se njene karijere tiče, dešavati u prvoj polovini naredne, 2023. godine. To samo još jednom potvrđuje njen profesionalan odnos u građenje karijere, ali i odnos pjevačice prema pubici i medijima.
-Šta bih ja bez vas!? Poslije ovih 11 godina karijere ja sigurno ne bih bila ovdje da nije bilo prvo moje porodice, i njene podrške, potom moje publike, a onda i svih medija kojima sam baš zahvalna na podršci, a što moram priznati mnoge javne ličnosti nekada zaborave ili ne primećuju da u svom poslu mnogo duguju medijima. Vi ste, da tako kažem, jedna vrsta naših pomoćnika bez kojih nikada ne bismo izgradili svoje karijere, uspješne ili manje uspješne, ali izgrađene – počinje Milica svoju priču za „Express“.
Poslije pjevanja po dvoranama, klubovima, trgovima, odlučila si da organizuješ prvi veliki solistički koncert u hali Čair u Nišu, 11. februara 2023. godine?
-Tako je, i već sam vrlo uzbuđena zbog toga, organizujem sve sa mojim timom, ništa ne prepuštamo slučaju. Generalno ne spavam puno, već sam radoholik i malo mi je 24 sata da postignem sve ono što zamislim, ali sada sam toliko angažovana i umorna, pa neka je to i prijatan umor, u želji da sve do tog 11. februara pripremimo kako najbolje možemo. Krećemo iz Niša jer je to nekako moj jug (jug Srbije, op.aut.), već su me i nazvali „kraljicom juga“ zbog čega sam vrlo ponosna.
Već si otkazala vrlo isplative koncerte zakazane za drugu polovinu januara i početak februara kako bi što bolje pripremila taj nastup u Nišu?
-Dobro ste čuli. Za ovih 11 godina karijere samo jednom sam otkazala neki nastup, ali sam sada zamolila ove ljude kod kojih sam imala zakazane koncerte da ćemo im dati nove termine u nekom momentu. Zaista koncert u Nišu smatram ozbiljnim poduhvatom i jednim „tizerom“ za sve što kasnije slijedi i što sam planirala, da prosto tih 20-ak dana prije koncetra ne radim. Zaista, svako koga smo moj menadžer Marko Maksimović i ja nazvali, objasnili, ljudski popričali, svako od njih je rekao „naravno, za Milicu nije problem, mi se radujemo njenim uspjesima“. Moram da pojasnim da ja uvijek polazim od toga da budem iskrena sa ljudima i tražim da se prosto podvuku neke stvari, da svakome sve bude kristalno jasno bez muljanja i ostalog i na taj način, uvijek kada pristupim bilo čemu u životu, uvijek se dobro završi. Meni kažu ili čujem komentare ’kako Milica neke stvari završi, kako Milica ovo, ono…’. Pa, zato što ja normalno pitam i pričam. Ja ne muljam, ne uvijam u rukavice, ne služim se trikovima, znači ja dođem i normalnim jezikom popričam sa čovjekom ili ljudima. Može, može, ne može, ne može.
Navedeno je da je tvoj predstojeći koncert u Nišu ujedno i prvi solistički koncert koji radi jedna „Zvezda Granda“?
-Prelijepo se osjećam ako je to tako, ali ja se nikad nisam takmičila da li ću biti prva u tom nekom pogledu, u kretanju u pohod na te velike koncerte, ustvari već se i zna da ja u karijeri idem korak po korak. Nedavno sam održala veliki koncert, ali koji nije bio u mojoj organizacijia na trgu u Leskovcu, mom rodnom gradu, meni je to bilo ispunjenje mog djevojačkog sna, da ta Milica koja je odrasla u Gornjem Bunibrodu kod Leskovca i veliki period svog života provela u tom gradu, održi solistički koncert tamo na Dan grada. Nekako logično je da nakon toga i nakon onakvog odaziva ljudi tamo i poslije četiri studijska albuma, 11 godina bavljenja ovim poslom, održim prvi solistički koncert i koji će, vjerujem, biti samo jedan u nizu onih koji će uslijediti. Najbitnije od svega je da ja shvatam ovaj posao vrlo ozbiljno i ne želim da moje vrijeme bude nekako protraćeno, nego se trudim zaista da na najbolji mogući način uzvratim publici, da joj ponudim što bolje pjesme, spotove, i da na osnovu svega toga uživam i u mojoj popularnosti, pa makar ona nekad nosila i manje lijepe stvari, pa i ta moja spavanja od samo dva-tri sata dnevno.
Noć prije ovog našeg razgovora čula sam da si dugo ostala sa tekstopiscem Ljiljom Jorgovanović da biste završili jednu pjesmu za tvoj novi album?
-Tako je, dobro ste obaviješteni. Ja sam najprije bila u studiju, pa onda kod Ljilje gdje smo, prije svega, dopisale dijelove jedne pjesme i u tek u ranu zoru sam stigla da legnem. Za novi album završila sam četiri pjesme, završava se sada, dakle, i ova peta, sarađujem sa istim ljudima kao i na prošlom albumu, s tim da možda jedna ili čak dvije pjesme budu dueti, ali to ćemo još vidjeti. Za sada me, da kucnem u drvo kako me baka učila, zaista raduje sve ovo što smo uradili, koliko smo zadovoljni time, koliko smo progresivni i koliko imamo volju da i pored toga što ja dođem premorena sa nastupa, napravimo samo jednu kofeinske pauzu, neko uz cigaretu, ja samo kafu, i onda cijelu noć radimo. Već sam možda postala i dosadna ponavljajući kako svemu pristupam vrlo ozbiljno i profesionalnao, ali ako sam ušla u ovu igranku želim da to bude samo najbolje.
Kako održavaš liniju? Izgled jedne pjevačice je svakako jedna od najbitnijih stvari na putu ka uspjehu!?
-Osciliram u kilogramima, ali ne previše. Pred važne javne nastupe znam da se izgladnjujem, ali se desi baš u toku tih mojih nastojanja da malo smršam, istovremeno dobijem veliku teglu pekmeza od smokvi, pa slatko od smokvi i još i svježe smokve, onako lijepe, meke, sočne. I ja dok pišem mejlove, uzimam ili grickam svega od toga pomalo, potpuno zaboravljajući da to ne bih smjela. I još poslije toga legnem, pa se to samo od sebe taloži i može da se desi da se ugojim. Ali, u suštini, nemam velikih problema u vezi s tim. Pa, vidite i kako danas dobro izgledam (smijeh). Mislim da je 170 centimetara visine i 55 kilograma za jednu ženu jedna sasvim lijepa priča.
Poznato je da ne jedeš meso, a mogu zamisliti kako te je tvoja baka, koju si mnogo voljela, služila i nudila ’hajde sine uzmi još nešto’ i slično?
-Jeste, to se uvijek dešavalo. Ali to je nekako i normalno, to je tek kod nas, južnjački, onako istaknutije, kad ti se stavi pun tanjir i moraš sve da pojedeš. Ali ja volim to vaspitanje sa juga i meni je drago da sam to zadržala. Nikada nisam imala problem sa ljudima tamo, pa čak i kad sam prestala da jedem meso. Iako su sa juga, iako se zna da uživaju u tim mesnim đakonijam, nikada mi niko riječ nije rekao, čak ni komšiluk ni neko drugi, nego se uvijek trude da kad dođem tamo na stolu budu razne pite, da bude dobrog krompira u tepsiji. Volim takođe kad se iz bundeve izvade sjemenke pa se ona posoli, stavi u tepsiji u ’smederevac’ da se zapeče i onda to lijepo zamiriše, ja to sve volim. I, stvarno, jedem dosta, ali se i trošim. Proteklo ljeto i ovaj veći dio jeseni ja sam skoro svaki dan radila i tako nastavljamo.
Sada kada se slegla prašina oko tvog sukoba sa Anom Nikolić oko pjesme „Provereno“, šta možeš danas da kažeš o tome?
-Ne bih da trošim dragocijeno vrijeme na tu priču, nemam ništo novo da kažem oko toga. Mislim da je svima sve kristalno jasno. Ono što bih samo rekla jeste da meni to uopšte nije bilo potrebno u tom momentu, ali, eto, desilo se. Neka život ide dalje…
Razgovarala: Slavica Danilović