Željko Lukić kaže da je sretan čovjek jer ima divnu ženu i kćerke. Ono što mu na srcu leži i dugo tišti jeste da svojim roditeljima ispuni želju i pojavi se u emisiji „Nikad nije kasno“, što je i učinio.
Iako za sebe kaže da nije star i da to nikada neće izgovoriti, bitno je kako se čovjek osjeća u duši. Zahvalan je svojim roditeljima na svemu što su mu pružili, i što i dan danas čine sve za njega, te je na pragu šeste decenije riješio da im se zahvali i prijavi za takmičenje.
– Ja sam jedan običan čovjek, radim kao magacioner ali čitav život sam u muzici. Dolazim iz muzičke porodice, otac mi je nastavnik muzičkog, majka mi je profesorica hemije. Od rođenja pa do dan danas muzika je u mojoj kući – ispričao je veteran.
Dok je bio mali svirao je mandolinu, kasnije gitaru, a u srednjoj školi počeo je i da pjeva.
– Moj otac je održavao predstave povodom 25. maja, proslava Titovog rođendana. Imao sam tu priliku i čast kao i svi koji su svirali u tom tamburaškom orkestru. Mada je on bio u prolazu i mahnuo nam ali uglavnom zaustavio se da čuje šta mi to sviramo – otkrio je Željko koji se u prvom krugu takmičenja predstavio pjesmom „Noćas je ko lubenica pun mjesec iznad Bosne“ grupe „Bijelo dugme“.
– Publika je oduševljena – konstatovala je voditeljica Dragana Katić, a ni žiri nije štedio riječi.
-Volim lubenice i već mi nedostaju. Odlično je što si tu pjesmu odabrao – istakao je Saša Milošević Mare, dok je Aleksandra Bursać dodala:
– Složila bih se. Odabrali ste pjesmu koju odgovara Vašoj boji glasa. S obzirom da sam se i sama takmičila, znam koliko je dobar odabir pjesme važan.
(express/grandonline)
