Pjevačica Neda Ukraden promovisala je autobiografsku knjigu “Zora je svanula”, u kojoj je do detalja opisala kako ju je svojevremeno muvao Saša Popović, koji osamdesetih godina prošlog vijeka ni po jednom parametru bio dorastao da bude čovjek njenog života.
Naime, pjevačica u knjizi ističe da je njoj, kao ženi i majci maloljetnog ženskog djeteta, bio potreban oslonac i stabilnost zrelog partnera, što nikako tada, kako piše, u Popoviću nije prepoznavala.
Dok je ona u njemu vidjela samo prolaznu avanturu, on je činio sve da joj se što više približi i ostvari s njom ozbiljnu vezu. Čak ju je i njegova majka htjela za snahu, a kako navodi u stranicama autobiografije, Saša je za Nedinog oca bio cirkusant. Iako je ženski dio porodice uspio da osvoji, kako piše Neda, otac je bio sumnjičav.
– Oduševljavao je i mene i moju Jecu, koja ga je jako zavoljela. Voljela ga je i moja mama. Tata se držao po strani jer je u početku u njemu vidio neke osobine cirkusanta, pomalo neozbiljnog i nepouzdanog čovjeka, ali ništa nije glasno komentarisao – opisala je Neda kako je Popovića doživljavala njena porodica, a do detalja je opisala i kako je u pola četiri noću upao u njenu kuću i tražio da se izjasni po pitanju njihove ljubavi:
– “Morao sam da budem načisto – da li ti mene, Neki, voliš ili ne”, upitao je direktno, da nije moglo direktnije. “Auuu, pa ti si zbog toga došao u četiri ujutru… Da čuješ odgovor! Mogla sam ti i telefonom to reći! Nije trebalo da trošiš novac na gorivo i cvijeće”, pokušavala sam da budem duhovita i da ga malo nasmijem. Gledao me je smrtno ozbiljan. Takvog ga do tad nisam vidjela. “Znači ne voliš me! U redu, to sam želio čuti”, reče odlučno, ustade i krenu prema vratima. “Alo, gdje ćeš? Kud si krenuo”, brzo sam stala ispred njega jer sam vidjela da je vrag odnio šalu i da će tako umoran, u cik zore, otići. Gledala sam ga u oči i izgovorila glasno: “A šta ako ti kažem da te volim? Šta ćemo sad?” Stajali smo kod vrata kao dva matora djeteta koja se nešto inate i svaljuju krivicu jedno na drugo. Pored vrata, tužne, pokisle face, djelovao mi je još sitnije, nekako kao dijete, kao malo pokislo mače.
Uprkos iskrenoj ljubavi koju opisuje s Popovićeve strane, Ukradenova u knjizi navodi da su njih dvoje po svemu pripadali različitim svjetovima, te da je njihova ljubav bila osuđena na propast.
– Razlike su bile očigledne – i u mentalitetu i karakteru i navikama. Negdje sam u toj vezi počela da se osjećam sve usamljenijom i ta njegova očigledna potreba da se udvara svakoj ženi bila mi je znak nezrelosti i neugodno sam se osjećala. Pitala sam se da li je to obrazac ponašanja na koji treba da pristanem. Da li i ja treba tako da se ponašam i kuda to vodi – opisala je kako su se ipak mimoišli kao par, a za kraj je naglasila da su, uprkos svemu, uspjeli da ostanu prijatelji za cijeli život:
– Ono što je tada bilo između nas važi i danas – jedno veliko, iskreno i ljudsko i profesionalno obostrano poštovanje, iskreno prijateljstvo i divljenje za sve zajedničke trenutke saradnje, druženja i pomoći kad god je trebalo. Rijetki su ljudi kao Sale Popović, koji su zadržali tu dječačku razdraganost, šarm, emocije, neopterećenost slavom i jednostavnost, koju samo najveći imaju.
(express/espreso)
