Halida Bešlića sreli smo u Semizovcu na benzinskoj pumpi “Bešlić“, gdje onako opušteno, uz kaficu čita Dnevni avaz. Uvijek neko dođe da ga pozdravi, a on „pjevač iz naroda i za narod“ sa svakim se lijepo pozdravi, progovori koju riječ. Eto to je i takav legendarni Bešlić, najpopularniji i bez konkurencije pjevač u regionu. Jednostavno rečeno ponos Bosne i Hercegovine.
-Ja se zaista ovdje osjećam opušteno, ovo je kao kad sam na moru. Sve ovo je malo laganija priča, nema nekog stresa, čitam novine, pijem kafu, pozdravljam se, razgovaram sa znanim i neznanim. Baš sam ovdje nekako rahat, nije daleko od grada, imam svoj mir.
Ljude jednostavno fascinira Vaša jednostavnost, normalnost jedne mega zvijezde?
-Ma, kakva zvijezda, ja sam kao i svi ostali. Ja sam tako odgojen da ostanem normalan, jednostavan, čovjek iz naroda. Ako je problem da ostaneš normalan, jednostavan, onda sa ovim svijetom stvarno nešto nije u redu. Ima likova koji vole da budu zvijezde, da budu nedodirljivi, ali narod sve to nekako na vrijeme prepozna.
Veoma ste poznati, popularni i traženi u Hrvatskoj?
-Pa, vjerovatno se taj moj stil koji ja sada pjevam poklopio sa njihovim muzičkim trendom. Svaki moj koncert u toj državi je izuzetno posjećen, i ta publika me tamo mnogo, mnogo voli, a vjeruj mi i ja njih. Ma, na moje koncerte bilo gdje da pjevam u regionu dolaze ljudi koji vole pjesmu, ljude i dobro druženje, pa je tu uvijek taj neki tajni fluid koji nas povezuje. Moje pjesme su kombinacija svega i narodne muzike i mediterana, a ja sam u Hrvytskoj popularan kod ljudi koji su odrasli na zabavnoj muzici.
Kada ste pomenuli emocije, koliko ste emotivni i koliko lahko pustite suzu?
-Po meni, sada to iskreno kažem, čovjek koji ne zna pustiti suzu, za mene i nije čovjek. To je onda robot bez emocija. Mene kada nešto emotivno dirne, onda suza sama krene, a to je sastavni dio života. Svaka emotivna situacija me raznježi ili rasplače.
Gdje Vam se nalaze sin, snaha, unuci?
-Oni su još uvijek u Njemačkoj, a uskoro treba da dođu u Sarajevo, već početkom augusta. Unuci još imaju par dana škole, završavaju prvi razred i jedva čekam da ih vidim. Dedo ih mnogo voli.
Da li već znaju ko im je dedo?
-Ma, znaju nešto malo, ali njima je najbitnije kada im mama i tata ne žele nešto da kupe, onda kažu, dedo će njima da kupi. Ja sam za njih samo dedo Halid. Oni su zadnjih godina živjeli u Offenbachu, a sada će da sele za njemački grad Saarbrücken. Tamo će im biti mirniji život, a i taj grad ima direktnu liniju za Sarajevo, pa sam za tren kod njih.
Pripremate solističke koncerte u Srbiji, Hrvatskoj i BiH? Pripremate li nešto posebno?
-Da, to su mi sada prioriteti do kraja ove godine, 26. novembar je Arena u Beogradu, 6. decembar je Arena Zagreb, a 11. marta 2023. sam u Zetri u Sarajevu. Ja se ne pripremam nešto posebno za te nastupe, jer oni nisu vezani za scenu. Moji koncerti su vezani za emociju. To su pjesme koje prave derneke, merak, daju pozitivnu energiju. Pjevanje horski mojih pjesama sa publikom, je to ta moć, koju su svojevremeno imali Indexi, Parni valjak, a danas imaju Čola, Merlin… Nakon tri sata pjevanja sa mnom ljudi ne znaju ni kad su došli ni kud su pošli. Moji nastupi su, pokloni se i počni.
Razgovarao: Bato Šišić
