Sumejja Šejto je nakon „Survivora“ i povratka iz Dominikanske Republike sumirala svoje utiske. Iako nije stigla do finala, ono što je obilježilo njeno učešće je iskrenost. U plavom timu je pokazala svoju spretnost, snagu, ali i prisjetila se nekih od najljepših trenutaka. Studentica prava i trenerica karatea priča o svojim iskustvima, da li bi sve ponovila i da li se u takvim formatima mogu steći prava prijateljstva.
-Ovo je bilo jedno životno iskustvo, nešto što se ne može zaboraviti i gdje sam naučila mnogo.
Da li bi sve ponovila i šta bi uradila drugačije?
-Ništa ne bih mjenjala, ponovila bih opet sve jer je ovo sve bilo za pamćenje od ljudi, odnosa, preživljavanja, igrica, pobjeda i poraza.
Koji momenat pamtiš?
-Pamtim svaku našu pobjedu, naše nagrade koje smo osvajali, sve te poligone na kojima smo se lomili, gađali, gubili i pobjeđivali, momenat kada je kompletno crveno i plavo pleme tražilo moju ogrlicu zajedno sa voditeljem Bokijem Perićem je nešto što sigurno ne mogu zaboraviti.
Mogu li se u takvom formatu sklapati prijateljstva?
-Mogu, ako su za to otvorene i jedna i druga strana, tamo živite 24/7, djelite i ono malo što imate, čuvate jedni druge, tamo je osmijeh, zagrljaj jako vrijedna i velika stvar, jer vam budu potrebni a te sitnice tamo jako znače. I da, moguće je upravo tamo u takvim uslovima steći prijatelja.
Koji je poligon bilo najteže proći?
-Mislim da je to očito za mene. Vodeni poligoni su mi bili pravi izazov u svakom smislu, pa sam ih i najteže prolazila sve dok se kopna ili čvrste podloge ne bi dokopala (smijeh.)
Jesi li zadovoljna sobom i kako si se borila sa svim izazovima?
-Ja sam prezadovoljna sobom, svojim učešćem i onim što sam postigla, a sa izazovima nije mi bilo teško se boriti. Iskreno, očekivala sam da će biti teže, napornije i izazovnije ali i u ovom formatu „Survivora“ u kojem sam se našla bilo je zanimljivo iskustvo.
Kako je bilo spavati na daskama i živjeti bez hrane?
-Problem nisam imala nikakav što sam spavala na daskama. Toliko se umorimo da na kraju dana daska bude kao najudobniji dušek i spavamo odnosno spavam kao beba, jer neki su se ipak malo teže namještali, a život bez hrane mi nije bio težak uopšte. Meni je bilo dovoljno i ono što smo imali da mogu funkcionisati tokom dana.
Iskreno si timu govorila sve što ti je smetalo. Da li je iskrenost bila prepreka da dođeš do finala?
-Finale nikad nije vrijedno ako nisi iskren, jer finale bude i prođe. Sad, hoćeš biti prvi ili ne i to prođe. Dolaze novi ljudi nova finala, ali iskrenost je vječna i to je nešto zbog čega mirno spavate svaku noć. Bit ću uvijek iskrena pa neka ta iskrenost košta koliko košta, ali na kraju svi znaju na čemu su sa mnom.
S nekim u dobrim, s nekim u odličnim odnosima
Svom timu si zamjerila izbacivanje, kako smo imali prilke da vidimo u emisijama. Jeste li uspjeli riješiti situaciju?
-Ne, nisam nikome zamjerila izbacivanje, poštena borba i pobjedila je bolja, a to je moja Nikica, to je ono što vi ne možete vidjeti. Moje zamjeranje je bilo vezano za naše odnose i ono što saznate kada izađete ili se odvojite od svog plemena, ali opet ne odnosi se to na sve. Sa nekima sam u dobrim odnosima, a sa nekima u odličnim.
Najteže je bilo postiti ramazan
Šta je bilo najteže?
-Postiti mjesec Ramazan i ispostiti 30 dana u onakvim uslovima. Volim reći da sam samim svojim postom sebi učinila Survivor zanimljivijim i pravim preživljavanjam.
Razgovarala: N. N.
