Na današnji dan preminuli su Davorin Popović i Adi Lukovac, muzičke legende glavnog grada Bosne i Hercegovine i bh. pioniri muzike koju su svirali i iza sebe ostavili svakoj nadolazećoj generaciji.
Legendarni bh. muzičar i pjevač nezaboravnih Indexa Davorin Popović Pimpek je rođen 23. septembra 1946. u Sarajevu, a preminuo je 18. juna 2001. godine u istom i svom gradu.
Od milja su ga zvali Dačo, a nadimak Pimpek je dobio još u djetinjstvu zbog izrasline kraj lijevog uha, a “Pjevačem” je sam sebe prozvao, obično počinjući svoje priče “Slušaj, da ti pjevač nešto kaže…”.
Muzičku karijeru Davorin Popović je počeo u Lutalicama, a krajem 1964. godine pridružuje se Indexima. Pimpek je bio zaštitni znak grupe sve do njenog kraja, odnosno 2001. godine.
Davorin Popović je nastupio i na Eurosongu 1995. godine kada je predstavljao Bosnu i Hercegovinu sa pjesmom “21. vijek”. Tada je zauzeo 19. mjesto.
Da je Pimpek volio Sarajevo, a i taj grad njega, dokaz je jedna ratna priča. Naime, dan rije nego će u njegovom rodnom gradu početi rat, Pimpeku i Safetu Sušiću javio se Arkan i rekao im da pobjegnu iz Sarajeva. No, Davorin je o tome nakon toga rekao: “Ja sam ostao. Pa gdje ću bježat’? Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otišao?“.
Dobitnik je i Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva kao član Indexa, a koja se dodjeljuje najistaknutijim stvaraocima u svim područjima. Godišnja muzička nagrada u BiH, ustanovljena 2002. godine u njegovu čast, nazvana je nagrada “Davorin” koja je kasnije preimenovana u nagradu “Indexi”.
Pimpek je sa Indexima ostavio neizbrisiv trag u muzičkoj historiji Sarajeva, BiH, ali i bivše Jugoslavije.
“Indexi i prijatelji” su koncerti koji se održavaju u znak sjećanja na ovaj legendarni bend već godinama unazad.
Pimpek je u svom rodnom gradu dobio i ulicu, mural u Radićevoj ulici, a iza zgrade Predsjedništva BiH postavljen je spomenik u njegovu i čast Mirze Delilbašića.
Legendarni Davorin Popović preminuo je 18. juna 2001. godine od raka gušterače i tog dana napustio Sarajevo i BiH, ali ne i srca ljudi koji su voljeli njegov lik i djelo. Njegova muzika i pitomi glas su ostali prepoznatljivi i 21 godinu nakon smrti.
I danas Indexe slušaju i stari i mladi, i tužni i veseli. Davorin je bio emocija. Postao je simbol Sarajeva, ali i simbol jugoslovenskog, bosanskohercegovačkog i prije svega sarajevskog rocka.
Istog datuma, ali prije 16 godina napustio nas je još jedan legendarni muzičar. Adi Lukovac je rođen 1970. godine, a njegova prva iskustva vežu se za grupu ”Base line”, pionire elektro-eksperimentalne sjene.
Prvi demo ovog benda snimljen je s početkom opsade BiH, što je i uzrok raspada benda.
Nakon što je upoznao ”Ornamente”, nastavlja se njegov muzički rad a ”Na dan naše smrti”, demo materijal smatra se prvim elektronskim poduhvatom, kroz koji je provlačio etno motive.
Etno, elektro i ambijent su tri pojma koja su najviše opisivala rad grupe “Adi Lukovac i Ornamenti’‘, a etiketa Post War Sound bila je upečatljiva vodilja pod kojom su izdani albumi ”Pomjeranja” i ”Fluid”.
Lukovac je otvorio i studio koji je bio vježbaona za dosta sarajevskih bendova, a krenuli su i internacionalni nastupi koji su otvorili put bh. muzičarima u svijetu.
Njegove pjesme su korištene za mnoga kinematografska ostvarenja, a nakon što je izašao film ”Remake” Dine Mustafića, Lukovac je vječno zakucan za nebo muzičke scene ne samo BiH, nego i regije.
Početkom novog stoljeća, Lukovac je otvorio i saradnju sa nekoliko domaćih muzičara, poput Dine Merlina (album “Sredinom”), te sa bendom “Emir & Frozen Camels” na remixu Sarajevo, New York Roma, koji se i dan danas vrti po radio stanicama i klubovima širom BiH.
Tog 18. juna 2006. godine Sarajevom, cijelom BiH, ali i regijom je zavladala nevjerica i tuga. Adi Lukovac je u saobraćajnoj nesreći izgubio život.
Ni njegova smrt nije izbrisala ono što je iza sebe ostavio pa on tako i danas vrijedi za jednog od najkreativnijih i najoriginalnijih autora sa naših prostora, a ne možemo da se ne zapitamo ”šta bi on još to napravio” da prije 16 godina nije izgubio život.
Jedno je sigurno, Popović i Lukovac će nastaviti živjeti kroz svoju muzičku zaostavštinu koju će generacije i generacije koje dolaze preslušavati i spasiti od zaborava.
