Nakon filma „Hiljadarka“ u kojem je otpjevala pjesmu Vlade Podanija u životu Ružice Efendić se sve okrenulo za 360 stepeni.
– Moj estradni san konačno se počeo ostvarivati. Zasuta sam pozivima za nastupe sa svih strana te jedva stižem stići svud tamo gdje me zovu.
Je li teško biti popularan?
-Godi mi kad me prepoznaju. No, ne mogu se nikako ukolopiti u nešto što se zove popularnost. Nekako se nelagodno osjećam kada me prepoznaju na ulici, požele da se fotografišu sa mnom ili zatraže autogram. Nekako me ne dotiče slava i mislim da me nikada, bez obzira na uspjeh koji budem postizala, neće doticati. Ja sam obična žena, prizemna. Žena koja sa svakim želi stati, popričati, razmijeniti mišljenje o bilo kakvim stvarima. Nije sve u novcu. Želim ostati svoja, prijatelj sa svima koji vole moju pjesmu, da budem ono što uistinu jesam kraljica dobre zabave, dobrog štimunga, kraljica derneka. Istina, nemam puno vremena za čaršiju. Živim ritmom ko u onoj pjesmi Ekrema Jevrića „Kuća, poso, poso kuća“.
Mediji i posao kojim se baviš?
-Čudna su vremena došla. Mediji radije plasiraju skandale nego li to da li je neko nešto dobro uradio. Da sam bila sklona takvim potezima moja krijera bi tekla brže. No, nikada nisam bila u dilemi da li da zbog skandala zapostavim svoju porodicu, prijatelje, poznanike. Kako bih sutra svojoj djeci mogla objasniti kako im se ponašala majka. Bolje je biti skromniji, ali ostati čistog obraza. Kvalitet kad tad dolazi do izražaja. Nisam od onih koji za sebe govore da su najbolji. Ljudi me vole ovakvu kakva jesam.
Piše: E. M.
