Vesna Zmijanac često obilazi familiju u rodnim Kovačima kod Kraljeva, ali po svemu sudeći nema namjeru da renovira rodnu kuću u kojoj je odrasla.
Iz te kuće je otišla još prije 30 godina i nakon toga je postala pustoš. U dvorištu je sagrađena nova kuća u kojoj živi njena familija, a rođak Vesne Zmijanac bio je raspoložen za priču, piše alo.
- Vesna mi je rod, tetka. Dolazi kod moje mame, ali ona sad ne može da priča jer se sprema da ide u grad – ljubazno je rekao dječak i pokazao oronulu nekretninu.
Komšinica do njene kuće ima samo riječi hvale za pjevačicu.
- Tu je živjela s majkom i bakom. Poznajem je otkad je bila mala, rasla je s mojom djecom. Bila je dobro, fino dijete. Nije mogla da bude bolja jer je savršena – rekla je prva komšinica.
- Starija je od mene dvije godine, družili smo se maksimalno. Nismo išli zajedno u školu, ali smo slobodno vrijeme provodili u kraju. Bila je drugar s nama dječacima. Od fudbala preko skakanja s vrba na Ibru, sve smo prošli. Ponašala se kao da smo ortaci. Igrali smo se u ulici. Ona je trenirala karate i demonstrirala nam poteze. Sjećam se kada je prvi put otišla da pjeva, bila je presrećna. Živjela je sama s babom i borila se za svoje mjesto pod suncem. Prvi značajniji skok je bio festival u Parizu, gdje je bio Šaban Šaulić. Tada nam je pokazivala njegovu sliku s posvetom. Bili smo svi iznenađeni – sjeća se on.
U naselju nadomak Kraljeva pripadnici sedme sile zatekli su i Vesninu drugaricu iz odeljenja.
- O, pa nas dvije smo išle zajedno u razred. Ona je bila riba, prava mačka, stalno je pjevala. Mi djevojčice smo bile ljubomorne na nju jer je imala gustu kosu, nesvakidašnju ljepotu, zračila je i privlačila. Nije renovirala kuću jer je odavde otišla trbuhom za kruhom. Muka je ovdje, bijeda i sirotinja, snašla se ona bolje u velikom gradu, nema potrebe ni da je renovira, šta će joj – smatra njena drugarica, koja nije željela da se slika, niti da joj se pominje ime u javnosti.
(express/alo)
