Koraćeva do sada nikada nije smogla znage da priča o ovoj bolnoj temi, budući da se nikada nije pomirila sa ovim teškim gubitkom.
Ana je otkrila sve detalje očeve smrti, a onda je dodala da i danas odlazi na njegov grob i razgovara sa njim.
– To je najteži trenutak, nikada nisam pričala o tome. Ja sam bila kod tetke, to sam vidjela da se nešto čudno dešava. Bila je nedjelja, dolazili su kod mene, proveli smo cijelu nedjelju zajedno, išao je da radi rezultate, bili su super. On je bio sportista, nikada nije imao problem nijedan. Ja želim tako da se ponaša moj čovjek, on je najbolji čovjek kog sam poznala. Nikada nije povisio ton na mene, onda se meni život mijenja ne iz korijena, nego se gubim poslije toga. Ja sam bila kod tetke i vidim da hoće nešto da mi kaže. Ona mi je rekla da joj trebam, vidim da nešto ide gore, dole na sprat. I tad me pozvao brat rođeni, pitao me je gdje sam, on mi je rekao da je u Crnoj Gori, ali su mu rekli da krene nazad, jer tati nije bilo dobro – priča Koraćeva
– Tetka je vidjela da pričam sa nekim na telefon, on je meni spustio slušalicu, ona je meni rekla da tatu reanimiraju. Ja sam znala da se to desilo, ali nisam htjela da prihvatim. Trebala sam da krenem za Ivanjicu, ali nisam mogla da vozim, zvala sam najboljeg druga. Ja nisam htjela da se pomirim sa istinom da je to tako. Ja sam samo molila Boga da to nije tako, da kada dođem, da je on tu. Kada smo stigli, pošto je to bilo kasno, ja sam vidjela da je svjetlo uključeno u zgradi, ja sam samo zagrlila druga, ja nisam mogla da uđem gore. Problem je što sam ja bila toliko vezana za njega, mi smo se čuli dvadeset četiri časa, nije imao trenutak da ga ne pozovem. To je nešto nevjerovatno. Kada sam ušla u stan, sve mi je bilo jasno, svi su bili tu. Od tog dana mi se život promijenio, ja sam živjela jednu bajku, bila sam zbrinuto dijete, stvarno mi je bilo teško da to prihvatim, ja i danas danas ne mogu da prihvatim. Stalno ga sanjam, ja sam ostala tom vremenu, samo sam zamrznula taj period. To ne može da se preboli, ja nisam naučila da živim sa tim. Ja nemam hrabrosti da pričam o tome. Kad odem na grob pričam sa njim, nikad to neću, niti to može da se preboli.
(express/blic)
