Biljana Sečivanović je u septembru prošle godine izgovorila sudbnonosno „da“ i udala se za dugogodišnjeg partnera Aleksandra Nedića. Konačno je pronašla svoju sreću i sa suprugom i sinom Metejom živi život iz bajke, ali iza svakog njenog osmijeha krije se velika tuga.
– Ljubav ne zna za vrijeme i godine i ako je to to da tada izgovorim ‘da’ ja ću ga izgovoriti tada jer ja to ne radim zbog drugih i ne osvrćem se na komentare bilo koje prirode – rekla je Bilja povodom negativnih komentara da ženi njenih godina ne priliči da pravi svadbu i nosi vjenčanicu, ali jednostavno joj se nije dalo da prije zablista u bijeloj haljini i ako je imala velike ljubavi.
– Ljubav prema muzici probudio je jedan harmonikaš sa kojim je nastupila jednom, zbog njega sam i počela da radim. Bila je to prva ljubav, velika i obostrana. Čekala sam da se vrati iz vojske, posjećivala ga svakog drugog vikenda u Zaječaru. Obožavali smo se. Njegovim roditeljima je smetalo što sam pjevačica, nisam im se dopala iako je vjeridba već bila dogovorena. Razišli smo se poslije tri godine. Užasno mi je bilo teško prolila sam suza i suza, mnogo vremena mi je trebalo da ga prebolim. Tada sam sebi rekla da nikada nikoga neću voljeti bezgranično, da neću davati cijelu sebe ostavljaću prostora za povlačenje. Otišla sam u Austriju i tamo sam doživjela novu ljubav. I on je bio momak iz benda, klavijaturista Bojan. Kad volim vežem se kao čičak ali ni ta veza nije uspjela”, rekla je Biljana i dodaje:
“Htjeli smo dijete, pokušali smo ali bez uspjeha. Imala sam operaciju jajnika i materice mnogo komplikacija. Na kraju sam mu rekla: „Idi, nađi nekog ko će ti roditi sina“. Razišli smo se poslije devet godina. Ginekolog mi je stalno govorio da promijenim pijetla. Kada sam prestala da pijem lijekove i sve lađe mi potonule upoznala sam čovjeka koji nije iz muzičke priče i zatrudnila sa njim. Plakala sam i pitala se da li je moguće da mi se ovo dešava? Nisam uspjela da podarim sina čovjeku koga sam voljela i željela, a sad sam zatrudnila sa drugim. Bila sam stravično tužna, bilo mi je teško a još sam radila sa bendom u kome je bio Bojan. Kada sam im rekla da ih napuštam jer sam trudna on je bukvalno pao sa stolice – kaže Biljana i dodaje:
– Trudnoću sam iznijela na hormonima, moj operisani grlić materice nije omogućavao serklaž ali sam i dalje radila do sedmog mjeseca i bila na štiklama od deset centimetara. U to vrijeme se moj sestrić Nikola borio sa opakom bolešću, sestra je morala da operiše kičmu. Ja sam se bavila djetetom, duša moja tad je već bio na „trodonima“ imao je stravične bolove. Kupala sam ga i gledala užasne prizore. U osmom mjesecu trudnoće sam morala da se vratim u Austriju jer sam po zakonu morala da budem blizu bolnice u kojoj sam potpisala da ću se poroditi. Znala sam da će biti dječak, a ime Mateja mu je dao Nikola po svom drugu. U devetom mjesecu sam sama krečila stan pomagao mi je Bojan moja bivša ljubav. Tada su ga nazvali moji roditelji da bi izbjegli da mi direktno kažu da je Nikola umro. Cijeli kraj se orio od mojih jauka. Mislila sam da će izdržati da ću stići da dođem da ga vidim i da vidi brata. Te noći sam dobila bolove i porodila se. Ujutro kad sam im javila da sam se porodila upravo je kretala posmrtna povorka. Nisam mogla da se radujem djetetu koje sam toliko željela i iščekivala niti bilo ko od mojih. Nismo mu nijedan rođendan slavili kako treba, nije bilo muzike, ničega. Čim sam došla iz Austrije odmah sam otišla na groblje ponijela sam i Mateju da ga Nikola vidi makar sa neba. Onda mi se i sestra razboljela od karcinoma. Lomila se da li da ide tamo gdje joj je otišlo jedno dijete ili da ostane ovdje gdje je drugo. Rekla sam joj: „Ne dozvoljavam ti da umreš.“ Nisam davala nikome da ispolji tugu ponašali smo se kao da je sve u najboljem redu. Ko to nije doživio ne može da zamisli – rekla je Biljana koja je i sama saznala da boluje od raka dojke dok se takmičila u Zvezdama Granda, međutim i tada se trudila da na sceni niko ne primijeti kakvu životnu dramu prolazi.
(express/alo)