Pjevač Željko Šašić je od 1994. godine, kada je izdao prvi album “Gori more” sa potpisom Marine Tucaković i Aleksandra Fute Radulovića, i te kako okusio noćni život i prošao kroz sito i rešeto u klubovima širom Srbije, regiona i dijaspore. Folker je devedesetih bio vrlo aktuelan jer u tom periodu nije bilo mnogo pjevača, pa samim tim ni konkurencija nije bila jaka.
Iako je tada sve bilo drugačije nego danas, devedesete mnogi pamte kao sretna vremena za našu estradu.
„Ne bih mnogo pravio razliku. Kad si mlađi sve nekako lakše podnosiš. Doduše, mi smo tad sa svirkama kretali prije ponoći i završavali u toku noći. Obavezno smo čekali otvaranje prve pekare, pa ti opet dođe na to da si budan cijelu noć. Danas se po beogradskim klubovima počinje s nastupom debelo poslije ponoći pa ujutru dočekaš gradsku čistoću kako peru ulice. Dok dođeš kući komšija kreće na posao. Malo se sve pomjerilo“, rekao je on i dodao:
Što se tiče same publike i muzike, drugačije je bilo onda. Ljudi su koliko-toliko bili normalniji, a danas svega ima u klubu”, kazao je pjevač.
Sašić tvrdi da je uvek bilo kriminala i žestokih momaka, ali da narkotici nisu toliko bili zastupljeni u diskotekama kao danas.
“Kriminala je bilo, ali droge nije. Odnosno, bilo je toliko malo da ja to nisam toliko ni primećivao, a danas ima koliko hoćeš. Alkohol je uvijek pristan”, tvrdi Željko.
Folker je u jeku popularnosti bio miljenik žena, pa su mnoge otkidale na njega kada ga vide na bini, a pogotovo na ulici.
“I sad neke djevojčice “sijeku vene” za nekim novim klincima. U moje vrijeme nas nije toliko puno bilo. Djevojke su vrištale samo za nas nekoliko. Sad su neki novi trendovi i muzički pravci”, rekao je pjevač i dodao kako se sačuvao od slave i popularnosti.
“Nije me slava udarila jer sam prije toga imao iskustva pošto sam radio po raznim klubovima. Uvijek je bilo puno ljudi i kontakata, a svi koji su me pratili i slušali bili su mi okosnica svega”, završava Željko.
(express/alo)
