Iza njega je dosta velikih hitova, bio je velika jugoslovenska zvijezda sa mega hitovima. Tada je u svijet estrade došao iz sela Đemilić klanje kod Tešnja i „pokorio Jugoslaviju“. Riječ je o Jasminu Muharemoviću.
Bivši pjevači
-Svi u Sarajevu mene i mog brata Esada Plavog nazivaju kao bivše pjevače. U Sarajevu za njih postoje samo dva ili tri pjevača, a svi ostali su samo bivši pjevači. To me baš boli, a nikada se niko ne sjeti da nas pozove da gostujemo na TV, da pravimo koncerte…, kao da smo sa neke druge planete. A, iza nas je mnoštvo hitova i to regionalnih hitovi, a što neki današnji pjevači iz Sarajeva koji se veličaju, nikada neće postići – ovim riječima započeo je Jasmin Muharemović razgovor za naš magazin.
Kako si preživio svjetsku pandemiju?
-Niko od nas je još nije preživio, jer ja mislim da teška vremena tek dolaze za sve nas. Imao sam taj neki blagi oblik korone, a nisam se još vakcinisao. Imam dva sina i oni mi to ne dozvoljavaju. Virusa ima, a kako se on pojavio niko više ne pominje druge bolesti. Ipak, sa vakcinacijom ću još sačekati. Živim u Beču, to je moj grad, ali kada je bilo totalno zatvaranje bio sam u Bosni, gdje sam mnogo šetao. Malo sam i pjevao, jer ako pjevač godinu dana ne pjeva onda gubi i boju glasa i dosta toga, a to je baš opasno. Ja imam austrijski pasoš, to je moja zemlja po življenju, a po porijeklu je Bosna bila i ostat će.
Bio si jedan od najpopularnijih pjevača nekadašnje Jugoslavije iz BiH. Da li si iz tog vremena mogao da uštediš dosta novca, da danas živiš bezbrižno?
-Ja ću da te ispravim i da kažem, da nisam bio jedan od najpopularnijih, već jedini popularan iz BiH. To razbijanje jugoslovenske estrade preko noći nije bilo jednostavno i lahko, a meni je to pošlo za rukom. Radio sam svugdje gdje su me zvali, nisam birao ni gradove ni mjesta, a to se na kraju i isplatilo. Bio je to ispravan put, a to se odrazilo i na zaradu koja mi je danas dobrodošla i spasila me neimaštine.
Da li bi uspio da nisi otišao u Beograd?
-Da se ne lažemo, naravno da ne bi. Niti bi imao takvu popularnost niti radio toliko. Ja volim moju Bosnu, moj narod, ali kada je posao u pitanju treba biti iskren. Prije odlaska za Beograd ja sam dolazio u Sarajevo, razgovarao sa Omerom Pobrićem, ali nije bilo nafake da sa njim sarađujem. Onda sam otišao u Požarevac i moja meta bio je Novica Urošević. Bilo je teško doći do njega. Trebalo mi je šest mjeseci da sjednem sa njim za stol. Došao je u kafanu gdje uvijek dolazi i bilo je teško pjevati pred njim. Mitar Mirić je u svemu tome odigrao presudnu ulogu. Novica i on bili su kumovi i njemu je Mitar ovako rekao: “Kume ovaj mali ti je muška Dragana Mirkovića, ti sada vidi“. Tako da sam i dan danas zahvalan Mitru Miriću.
Tada nije bilo zlobe kao sada među pjevačima, eto tebi je pomogao jedan veliki Mitar Mirić. Kako gledaš na današnja dešavanja na estradi?
-Pa u zadnjih 20 godina Bosna nije iznjedrila ni jednog velikog pjevača, sa vrhunskim glasovnim mogućnostima. Da nije ovih starijih pjevača, BiH ne bi imala dobrog pjevača. Pjevanje je umjetnost i to treba znati. Što bi pokojni Novica rekao, „kada te narod proguta, onda te teško izbacuje iz sebe“.
Ko je ulagao u tebe svojevremeno?
-Novica Urošević i „Diskos“. Sve moje snimljene ploče mene su tada koštale samo jedan lijep ručak, i to kada bi sve bilo završeno. Ali, za to se znalo da će se sve prodati preko 200 hiljada primjeraka. Prva ploča je išla u reklamne svrhe, a od druge ploče koja se prodala u 370.000 primjeraka kupio sam stan u Beogradu.
Stan u Beogradu
Da li još uvijek imaš tu nekretninu u Beogradu?
-Da imam, i taj stan sam izdao nekim Rusima prije dvije godine.
Da li ti nedostaje ta enormna popularnost koju si nekada imao?
-Slagao bih kada bi rekao ne. Imao sam dosta tih nekih privilegija, ali sad se opet narodnjaci vraćaju na velika vrata. Naredne godine bit će 35 godina mog estradnog rada, a iza mene je ostalo dosta velikih hitova.
Da li ti je krivo što u BiH nemaš status vrhunskog estradnog radnika?
-Ja nemam prava da se ljutim na moju zemlju. Moja BiH ima mnogo većih problema od Jasmina Muharemovića i naša BiH će biti jednog dana vrhunska zemlja. Propusta ima, i to me na neki način boli. Ima tu ljudi koji su zaslužili da dobiju i neka priznanja. Ali, mi smo čudan narod, sve što je tuđe to im je slađe.
Tokom karijere bio si veliki miljenik žena?
-Nisu mene tada i u to vrijeme žene džaba zvale „narodnjački Zdravko Čolić“. Kada danas vidim te neke moje slike, kada sam imao dvadesetak godina i više, zaista sam bio kao Zdravko Čolić. Svjestan sam bio da žensku populaciju gađaš i pjesmom i fizionomijom.
Nemam ni jedno vanbračno dijete
Da li se plašio da neka od tih mnogobrojnih djevojaka ne ostane u drugom stanju?
-Pa i po tom pitanju bio sam profesionalac. Čuvao sam se, pazio, jer bi greškom pokvario svoj život, uništio karijeru, brak djecu. Danas imam moja dva sina, moja dva oka u glavi. Nisam pobudalio u svoj toj euforiji popularnosti. Ispunio sam svoj život i sa sigurnošću mogu da kažem da nemam ni jedno vanbračno dijete.
Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ
