Slavko Banjac je sa pjesmama „Ne verujem lepim ženama“, “Daleko negde, ko zna gde“, „Vino mi uzima dušu“, duet s Vesnom Zmijanac „Ja imam nekog a ti si sam“ 80-tih bio itekako popularan.
Imao je, zapravo, plodan start, karijera mu je išla samo uzlaznom putanjom, postao je za kratko vrijeme zvijezda a za isto to vrijeme snimio šest albuma. Sve za PGPRTB, a onda kažu da je bio u vezi sa kćerkom “tamo nekog sa vrha”. Bilo je šta je bilo, ali on nestaje sa muzičke scene i odlazi iz muzike. Sve se to desilo mistično, pod nekim neobjašnjivim velom tajne. No, kuloarske priče ne može niko zaustaviti pa ni mediji.
On je prećutno prelazio preko svega, pisalo se čak da je bolestan, da je pobjegao na kraj zemaljske kugle, neki su čak pitali da li je uopšte živ? A on je samo šutio. Godine 2018. se vraća na estradu i snima pjesme „Ljubav kao odgovor“, pa i pjesmu „Đavolja kći“. Pjeva kao da želi da zaboravi taj dio života.
A onda daje izjavu u stilu rebusa „tražili su da budem uz njih, a to nisam želio ni za kakav novac“. Njegov život je bila muzika. No, ako nisi s njima onda si protiv njih, govori on. Više nije bila šala jer kada je odbio te neke ponude, nastaje ozbiljna životna priča, pakao kroz koji je prošao on i njegova porodica.
Morali su izaći iz Srbije, tako su željeli neki ljudi jer se nije uklapao u njihov milije.
