Nakon Ljubljane, Novog Sada, Podgorice, Zagreba, Skoplja, pa i bugarskih i poljskih gradova, i država Zambija odala je počast bivšem ambasadoru Ujedinjenih nacija i kantautoru Đorđu Balaševiću.
Njegov sin, Aleksa Balašević, otputovao je u Lusaku zajedno sa svojom suprugom Nikolinom i najbližim saradnicima kako bi prisustvovao ceremoniji i otkrio šta je na njega ostavilo najjači utisak.
– To je neopisivo, prvo ova zemlja je raj, drugo ljudi su predivni. Šta reći o zemlji koja nije nikad imala rat, niti ratovala. Ceremonija je protekla najljepše, imali smo prijem ispred Vlade i svečanosti. Dosta se pričalo o Đoletu. Puno su spomenuli divnih stvari koje ja kao sin nisam do sad čuo. Pričali smo o njegovim stavovima, pjesmama, a nakon jedne konferencije zambijski pijanista je odsvirao pjesmu “Noć kad sam preplivao Dunav”. Ja bih je nazvao po jednom komentaru koji sam vidio na internetu “Noć kad je Đole preletio svijet” – ispričao je Aleksa za Blic i objasnio koji mu je trenutak bio najemotivniji:
– Najdirljiviji čin je bio kad me je sačekala nacionalna žandarmerija na aerodromu sa kapom mornarice i stihom “žandara nema koji ne zna moj lik”, onda prijem kod gradonačelnika kući. Zaista filmski… Radimo puno na spajanju Srbije i regiona sa ovom ogromnom državom, povodom kulture, Balaševizma, možda i našeg filma.
Aleksa takođe otkriva šta mu je prvo prolazilo kroz misli kada je stigao u Zambiju i upoznao se sa ljudima koji cijene i poštuju lik i delo njegovog oca.
– Koliko ih svuda ima. Gledao sam ih isto kao i bistrooke Đotove u Osijeku, Zenici, Skoplju, Nišu, Kotoru, Celju, Varni, Somboru – ističe sin proslavljenog kantautora te dodaje da sve počasti koje nosi Đoletovo ime naslijeđuju svi koji su ga voljeli:
– Ove počasti ne nasljeđujem samo ja. Ove počasti nasljeđuje Đoletov narod! A ja imam čast da to narodu prenesem u njegovo ime. On je meni otac to mi je najveća čast, ali njegovo djelo je naše nacionalno blago kao njima ovdje dijamanti ili Amerima nafta. To pripada narodu…
Sem po pjesmama mnogi će zauvijek pamtiti Đoleta po njegovom čistom srcu. Aleksa ne krije da je kantautor upravo tako vaspitavao njega i njegove sestre Jelenu i Jovanu, da ne poznaju granice među ljudima, zemljama, u rasi, vjeri.
– Njegova moralna načela su bila Božija. Što je rekao i Patrijarh, i svi ljudi dobre volje i zdrave “glave” na ovom svijetu. Od Kofi Anana, Ronalda do njegovog bravara i molera. Ljudi se dijele na ljude i neljude. On je dokazao na čijoj je strani za vrijeme juznoafričkog aparthejda i zato me ti “ljudi” na ovom kraju svijeta gledaju kao svog.
Aleksa ističe da pamti mnoge savjete koje mu je za života otac dao, te da uspomena na njega nikada neće moći da izblijedi.
– Zaista ih je previše, prenosiću ih na djecu, na prijatelje. Sad kad bih krenuo da nabrajam, pa ni ne znam odakle bih počeo – kaže sin Đoleta Balaševića.
(express/blic)
