Tri i po mjeseca nakon njegove smrti, Olivera Balađević, supruga Đorđa Balaševića, smogla je snage da izađe pred publiku. Ma ljetnjoj pozornici u Paliću, ona je pričala o svojoj knjizi “Planeta dvorište”, te je usput za magazin “Gloria” pričala o svom i Đorđevom odnosu.

„Nas dvoje nikada nismo prestali da budemo jedno. Tako smo vaspitani, naučeni smo da lični, emotivni doživljaj držimo u sebi, da ga nosimo sa sobom. Jeste to sve kompleksno, ali to je sada tako“, rekla je Olivera za pomenuti magazin.

„Borim se, moram. Tu su moja djeca, moje dvije unuke, Simona i Petra. Đole je u svim našim uspomenama i sjećanjima, a u svakom njihovom djelu su naše priče i naš smijeh. Veoma sam ponosna na svoju djecu, na njihovo državlje i istrajavanje. Način na koji se oni, sa ogromnim razumjevanjem za mene, nose sa gubitkom jeste ohrabrujuće i podsticajno“, ispričala je ona.

Prvi put kada je vidjela Đorđa Balaševiča, pomislila je u sebi – „Uh, al’ ga mrzim“.

Ispričala je da joj je majka jednom prilikom pokazala sliku Đorđa Balaševića u novinama i rekla da je njoj „potreban neko kao on“, a da njihov prvi susret nije bio tako veseo.

„Vratila sam se za Novi Sad, noseći tešku torbu sa hranom koju mi je mama spakovala. Bila je kasna noć, izlazila sam sa autobuske stanice i ugledala jedan jedini taksi. Obradovala sam se i krenula ka njemu. Međutim, pred nosom mi je u taksi uleteo jedan momak, ni ne vidjevši da dolazim jer je bio okrenut leđima ka meni. Bio je to Đole. I taksi je otišao, a ja sam ostala sama s torbom. Odmah sam mami javila šta se desilo i zamolila je da mi više ne prepručuje poznate momke iz novina“, ispričala je Olivera.

Upoznali su se tek kasnije, prvog juna 1979. godine, i to na plaži na obali Dunava.

„Iz mog žutog koferića, sa dna, izvukla sam i u kosu zadenula moju srećnu šnalicu, računajući da mu je dam ako me slučajno odbije kada ga pozovem da plivamo zajedno, što se i desilo. Ako to nije bila ljubav na prvi pogled i ljubav na prvu riječ, a mislim da jeste, sigurno je bila ljubav na prvu šnalicu. Kada sam se kasnije vratila do njega, čvrsto ju je držao u ruci. Želio je da mi je vrati. Pružio je ruku ka mojoj ruci i tada sam shvatila da su nam se linije života zauvijek preslikale sa dlana na dlan“, ispričala je Olivera.

(express/nova.rs)