U posljednje vrijeme se vrlo često pominje ime Branimira Johnny Štulića, nezaustavljivog i najplodnijeg autora roka u bivšoj državi. Njegova prodornost u svakom pogledu je ostavila veliki uticaj na poklonike, ali i prezentatore roka.
Postavio kriterije
Goran Bregović je svojevremeno kazao da je Johnny nešto dobro i da ima osjećaj da bi jugoslovenski prostori bili veći sa njim. On je umjetnik koji je postavio neke stvari kao kriterijume. Mnogo mu je žao, kaže Brega, što ga nikada nije sreo u Holandiji, gdje Štulić trenutno živi, jer bi mu bilo drago da ga sretne a on je jedan od rijetkih estradnjaka kome bi se obradovao.
Johnny, Makedonac po rođenju, Zagrebčanin a sada Holanđanin, kažu, ne pripada nikome. No, Štulić i dalje „vrca“ kompozicije poput kvalitetnog meda. Mnogobrojna, ali i jedinstvena djela. Sredinom prošle godine objavio je CD „Filigranski pločnici“ koji se smatra jednim od najkvalitetnijih albuma ovog rok benda koji datira još iz 1982. godine. Može se slušati na kanalu PETROVICPETAR, a onima koji prate dešavanje na estradi razlog je jasan jer ovaj muzičar “lomi koplja” sa bivšim Jugotonom sad “Croatiom records”, sa nekadašnjim SOKOJEM a sada SOKOSOM.
Voli sevdah
A, kako prevodi Štulić, „Savez organizovanog kriminala Srbije” koji su ga, dodaje, pokrali sa enormnim ciframa od autorskih honorara. Inače, mnogi nisu upućeni da je Štulić svoju karijeru oslanjao na narodne pjesme, tako je i “Azra” dobila naziv po pjesmi Heinricha Heinea i pjesmi „Der Asra“, a kasnije ispjevanoj pjesmi „Kraj tanana šadrvana“.
Priznao je da mnogo voli sevdah i stare narodne pjesme.
