Katarina Grujić ne krije da joj tokom pandemije koronavirusa najviše nedostaje posao,prisetila se svojih početaka. Kaća je ispričala da je prvi honorar od muzike zaradila kada je imala 18 godina i da ga je s prijateljima potrošila već narednog dana. Osim toga, Grujićeva je otkrila i kako provodi prvomajske praznike, ali i kome se prvo obrati kada je u finansijskoj krizi.
Kako proslavljaš Praznik rada i da li se, zbog pandemije koronavirusa, nešto ove godine promijenilo u odnosu na prethodne?
– Kao i svake godine do sada, Prvi maj sam proslavljala i dočekivala s prijateljima. Uvijek je bila organizovana proslava u prirodi, gdje se skupimo, pravimo roštilj, puštamo muziku i slavimo , potom sam uveče odlazila na nastup. Nažalost, zbog cijele situacije sa pandemijom koronavirusa sve se promijenilo. Ove godine sam se odlučila da Prvi maj proslavim s porodicom i partnerom, a za trpezu ću isključivo ja biti zadužena.
Da li se sjećaš kako si zaradila prvi novac i kako si ga potrošila?
– Naravno, prvi zarađen novac se ne zaboravlja i budi lijepe uspomene. Imala sam 18 godina kada sam prvi put stala na binu u jednom od najpopularnijih klubova u Beogradu. Bila sam počastvovana i oduševljena što su baš mene pozvali da pjevam. Prvi zarađen novac od nastupa je bio otprilike 150 evra, a toliko su u to vrijeme dobijali radni pevači. Bila sam presretna i znam da sam sutradan odmah izvela društvo u grad.
Tvoje kolege se duže od godinu dana žale na krizu jer ne mogu da nastupaju zbog koronavirusa. Kakva je situacija kod tebe?
– Kriza je svuda u svijetu, u svakom poslu, ne samo kod nas pjevača. Najviše mi nedostaju bina, mikrofon, turneje, putovanja s muzičarima, publika, svaki vid veselja, ali sam svijesna da su zdravlje i ljudski život najbitniji. Finansije mi toliko nisu bitne, radim toliko godina da sam sigurno sebi obezbijedila ušteđevinu, ali sam isto tako i smanjila troškove da bih mogla da se uklopim u period kada ne znamo kada ćemo opet početi da zarađujemo.
Kada si u finansijskoj krizi, da li radije tražiš novac od dečka ili od roditelja?
– Hvala bogu pa se nisam našla u takvoj situaciji. Kao što sam rekla, obezbijedila sam sebi ušteđevinu, pa nisam morala da tražim pozajmicu, a da kojim slučajem jesam, uvijek bih se prvo obratila svojim roditeljima.
(Express/alo)
