U saobraćajnoj nesreći koju je prije dve godine u Njemačkoj izazvao pijani Turčin Alsin Levent, nastradao je ne samo Šaban Šaulić, nego i njegov dugogodišnji prijatelj i saradnik, klavijaturista Mirsad Kerić. Njegova udovica Ružica govori o nepoznatim detaljima iz života supruga, njegovom radu sa Šabanom, životu poslije nesreće s troje djece…
-Sve mi je gore bez njega. Najgori su mi vikendi… Nedjeljom provedem dan samo čekajući, čekam kao da će se on pojaviti odnekud. Mi smo bili više nego muž i žena. Vjerili smo se mladi, sa 18 godina smo počeli da se zabavljamo. Bili smo i brat i sestra i najbolji drugari i ljubavnici – kaže Ružica i otkriva da je malo falilo da kobnog jutra s Mirsadom na nastup krene i njihov najstariji sin.
-Moj muž je htio da ga povede, ali ja sam rekla da ga ne vodi, da bi ostao jednu noć kod bake, moje svekrve, budući da je ona bila sama, a njen muž je bio u komi tri nedjelje. Srećom, poslušao me je. Inače je rijetko išao tamo, ali ne zato što nisu bili u dobrim odnosima, baka je uvijek dolazila kod nas, već je on veoma povučen, nenametljiv, a takav je bio i Šaban, zbog toga su se i slagali, bili su isti karakteri. Mirsad je Šabana zato i volio. Sarađivali su 21 godinu, Mirsad je pauzirao samo dvije godine zbog nekog nesporazuma s menadžerima… Onda je Šaban mene zvao, pa su nastavili saradnju.
Ružica kaže da je njen pokojni suprug, pored nje i djece, najviše volio muziku.
“Muzika je bila njegov život. Mirsadova majka nije živjela s ocem, on je živio kod bake u Loznici i tamo je i završio muzičku školu. Bio je fenomen, dječak koji je sa četiri godine znao perfektno da svira tri kola. Bio je pun pozitivne energije, sportista, fudbaler, nije pio ni pušio. Sretna sam što sam tih 26 godina provela sa njim i što naša djeca njega pamte kao dobrog tatu koji je provodio vrijeme sa njima, po bazenima, po igralištima… Teško je svaki dan gledati kćerkicu koja raste bez oca – kaže kroz suze Kerić.
(Express/Alo)