Marija Šerifović (36) pripada redu ljudi koji intrigiraju javnost gdje god da se pojave. Svaka njena izjava, bilo da je riječ o poslu, ljubavi, životu na relaciji Beograd – Los Anđeles ili odnosu s roditeljima Rajkom i Vericom, izaziva veliku pažnju jer dolazi iz srca.
Ne postoji osoba koja ne voli njenu neposrednost, njen osjećaj za pravdu, smisao za humor kao i njen talenat za muziku, zahvaljujući kojem je 2007. godine postala evrovizijska pobjednica.
Osim što je sposobna da vas rasplače baladama, rođena Kragujevčanka maher je i da vas nasmije. Duhovita je, iskrena i srčana, što se u najvećoj mjeri vidi u muzičkom tamičenju “Zvezde Granda” čije je dio već petu sezonu.
U narednom periodu priželjkuje da postane majka, a tvrdi da bi bio pun pogodak ako bi kroz proces odgajanja djeteta prošla sa osobom koja će njenu vjeru u bezuslovnu ljubav opravdati. Često učestvuje u humanitarnim akcijama, a s tim u vezi nedavno je napravila pravi bum kada je u korist male Minje priredila onlajn koncert koji je vidjelo više od 300.000 ljudi.
Ima li istine u tome da insistirate da vam je u domu uvijek sve kristalno čisto i poredano u liniju, te da vaši prijatelji vole da kažu da imate opsesivno-kompulzivni poremećaj?
– Apsolutno tačno. Imam tu vrstu manije da sve mora biti pod konac i da se zna gdje je čemu mjesto. Mislim da je dobra organizacija životnog prostora veoma važna, a o higijeni ne bih ni da govorim, to se valjda podrazumjeva.
Znači li to da sami vodite računa o svom stanu, usisavate, perete zavjese, brišete prašinu, čini mi se da publika ne može da vas zamisli u ovim poslovima?
– Sada ste već previše duhoviti (smijeh). Mislim da je, pored mog kućnog ljubimca Haka, najpoznatija osoba iz mog života Joka, žena koja mi na tom polju pomaže. Postala je velika zvijezda i bezrezervno joj hvala na tome što me toleriše i moj dom drži pod kontrolom.
Imaju li ta vaša pedantnost i ljubomora, kojoj ste takođe skloni, veze s tim što ste konstatovali da nije lako biti vaš prijatelj?
– Ne, kao što želim da moj životni prostor bude u redu, isto je i u odnosima s ljudima, prije svega s prijateljima. Sve mora da bude jasno, čisto, konkretno. Nije lako danas ostvariti takvu vrstu prijateljstva, jer je vrijeme postalo suludo.
Da li je lako biti vaša emotivna partnerka?
– I u emotivnom odnosu nastojim da stvari postavim na jasno mjesto. Volim kada funkcinišu po određenim principima, s kojima se, što je vrlo retko i teško, oba partnera slažu. Uprkos svemu, vjerujem da bi toj osobi najbolja stvar u životu bila da bude moja djevojka (smijeh).
Kažu da se, kada je riječ o izboru partnera, s godinama kriterijumi povećavaju, da tražimo “dlaku u jajetu” i perfekciju gdje ju je nemoguće naći jer smo nesavršena i grešna bića. Primećujete li da posljednjih godina zbog toga možda čak i prebrzo odustajete od ljudi i da je to, budući da ste nekoliko puta u životu bili emotivno prevareni, neka vrsta štita koji se instinktivno u vama budi?
– Vodim se time da svako životno iskustvo i porazi služe kao važna lekcija. Kada čovjek to tako postavi, nijedna naredna stvar ne može u toj mjeri da ga iznenadi i razočara. Stvarno više nemam vremena za to. Smatram da je štit zdrava stvar i potrebno ga je imati.
Preko koliko grešaka, odnosno pogrešnih poteza ste u stanju da pređete osobi u koju ste zaljubljeni?
– Ne bih rekla da mogu da kažem postoji li neki limit. Povjerenje je ključ svega, a ono se vrlo lako izgubi.
Da li uprkos prevarama u vezama i raspadu brakova, o kojima stalno slušamo, vjerujete u bezuslovnu ljubav među partnerima i to da može da potraje do kraja života?
– To je toliko teško reći i zaista je individualna stvar. Nadam se da je moguće, odnosno želim da vjerujem da je tako nešto zaista moguće.
Često smo mogli da pročitamo da biste voljeli da se ostvarite u ulozi majke, što danas u vrijeme medicinskog napretka ne mora uvijek da bude vezano za to da li imate s kim to da uradite. Kada razmišljate na ovu temu, da li biste voljeli da dijete odrasta uz vašu partnerku?
– U tom slučaju bilo bi svakako potpunije – rekla je marija za Story.
Kada su vas pitali o stvaranju vaše porodice, kazali ste da zbog onog što ste imali prilike da gledate u odnosu oca i majke, znate tačno šta želite a šta ne. Kako u mašti izgleda vaša idealna porodica?
– Kao što sam već rekla, svaka životna situacija bila je lekcija. Ne bih da zvuči grubo, ali u današnje vrijeme idealne porodice postoje u malom procentu. Sve je uslovljeno tempom života i tako nastaju brojni problemi. Recepata za to nema, osim da među partnerima mora da postoji puno ljubavi, mudrih misli i poštovanja.
Svojevremeno ste kazali da, bez obzira na to što ste prešli tridesetu, majka i dalje ima ogromnu želju da kontroliše vaš život. Kako se s tim nosite i mislite li da će ta njena potreba prestati kada budete oformili svoju porodicu?
– Roditeljska briga mi je odavno jasna stvar, stoga mislim da se u tom pogledu Verica nikada neće promijeniti. Interesantno je da sam sada ja postala ta koja nju svakodnevno kontroliše (smijeh).
(Express/story)