Ekipa emisije “Premijera – Vikend specijal” posjetila je dom Ljube Aličića, a novinar Nemanja Vujičić imao je sa ovim legendarnim pjevačem jedan od najiskrenijih intervjua do sada
Ljuba je u ovom intervjuu govorio o svojim počecima, ali i tome zašto mu je otac branio da se bavi muzikom.
– Ja sam rođen u Šapcu, to je moj grad, ovdje je moja porodica, sa suprugom živim već 40 godina, od 1980. godine. Ja sam poklonio čitav život, ona je žena mog života. Trebalo je Ljubu Aličića… Kada smo se uzeli, normalno, ja sam morao da radim, to je moj posao, ja muziku volim najviše na svijetu. Zbog muzike sam napustio peti razred. Otac je strašno želio da završim školu, ja sam bio siguran u sebe da moram da radim taj posao i bio sam siguran da moram nešto da uradim u životu. Pjevao sam u kafani tad, a kad sam uvjerio oca da sam siguran u to, bio sam u Subotici, bježao da pjevam, mnogo sam bio interesantan i kao dečkić i kao pjevač. Ja sam bio siromašno dijete, ne samo ja, bilo je nas osmoro, trebalo je to oblačiti, odhraniti, odškolavati. Ali ja sam jednostavno slušao sebe i ne kajem se, meni je sve potaman i srećan sam čovek i danas, imam sinove, unuke, svi me poštuju, nemam riječi. U djetinjstvu je bilo ljubavi, ali nisam baš imao novaca koliko sam ja mislio da treba da imam. Radio sam samo za bakšiš, vremenom sam poslije godinu, dvije dobijao i platu. Mene je narod mnogo volio kao klinca, ja sam tad pjevao pjesme Nedeljka Biljkića, on je i moj idol, pjevao sam od Kvake… Ja mislim da sam ja skroman čovjek, ali neću sad da kažem, ja znam koliko vrijedim, bio sam uporan. Ali onaj gore mi je dao to, glas. Nije mogao tad da snimi ploču svako – priča Ljuba i dodaje:”ZBOG MUZIKE SAM NAPUSTIO ŠKOLU, OTAC SE LJUTIO” Ljuba Aličić nikad iskrenije o teškom djetinjstvu bez novca, počecima njegove karijere i roditeljima!
Ekipa emisije “Premijera – Vikend specijal” posjetila je dom Ljube Aličića, a novinar Nemanja Vujičić imao je sa ovim legendarnim pjevačem jedan od najiskrenijih intervjua do sada
Ljuba je u ovom intervjuu govorio o svojim počecima, ali i tome zašto mu je otac branio da se bavi muzikom.
– Ja sam rođen u Šapcu, to je moj grad, ovdje je moja porodica, sa suprugom živim već 40 godina, od 1980. godine. Ja sam poklonio čitav život, ona je žena mog života. Trebalo je Ljubu Aličića… Kada smo se uzeli, normalno, ja sam morao da radim, to je moj posao, ja muziku volim najviše na svijetu. Zbog muzike sam napustio peti razred. Otac je strašno želio da završim školu, ja sam bio siguran u sebe da moram da radim taj posao i bio sam siguran da moram nešto da uradim u životu. Pjevao sam u kafani tad, a kad sam uvjerio oca da sam siguran u to, bio sam u Subotici, bježao da pjevam, mnogo sam bio interesantan i kao dečkić i kao pjevač. Ja sam bio siromašno dijete, ne samo ja, bilo je nas osmoro, trebalo je to oblačiti, odhraniti, odškolavati. Ali ja sam jednostavno slušao sebe i ne kajem se, meni je sve potaman i srećan sam čovjek i danas, imam sinove, unuke, svi me poštuju, nemam riječi. U djetinjstvu je bilo ljubavi, ali nisam baš imao novaca koliko sam ja mislio da treba da imam. Radio sam samo za bakšiš, vremenom sam poslije godinu, dvije dobijao i platu. Mene je narod mnogo volio kao klinca, ja sam tad pjevao pjesme Nedeljka Biljkića, on je i moj idol, pjevao sam od Kvake… Ja mislim da sam ja skroman čovjek, ali neću sad da kažem, ja znam koliko vrijedim, bio sam uporan. Ali onaj gore mi je dao to, glas. Nije mogao tad da snimi ploču svako – priča Ljuba i dodaje:
– Plakao sam zbog muzike, imao sam majku koju sam volio najviše na svijetu, snimio sam dvije, tri pjesme baš o njoj, tako da… majka je jedna. I po meni sve pjesme gdje se pominje majka su najljepše. Ona je bila za to, ali ona nije smjela ništa da kaže. Otac je bio mnogo opasan. Nikad se ništa ne zna, možda bih bio automehaničar da sam poslušao oca.
(Express/alo)
