Pjevač Džej Ramadanovski sahranjen je na Novom groblju, u Aleji zaslužnih građana.
Istog dana, tačnije večeri, na Dorćolu je organizovan skup u Džejevu čast, a komšije i prijatelji pjevača još jednom su se od njega oprostili uz piće, suze i smijeh, kao i dok su u kafanama slušali njegove pjesme.
Na vječni počinak legendarnog pjevača, vlasnika najemotivnijih balada, ispratili su članovi porodice, prijatelji i kolege koji su došli u velikom broju.
Istog dana, tačnije večeri, na Dorćolu je organizovan skup u Džejevu čast, a komšije i prijatelji pjevača još jednom su se od njega oprostili uz piće, suze i smijeh, kao i dok su u kafanama slušali njegove pjesme.
Da je Džej vodio pravi boemski život, opšte je poznato, a Džejev neformalni “testament” možda je i najbolji pokazatelj toga. Pjevač je naime razdijelio sve što je imao. Jedino što mu je ostalo je stan na Dorćolu u kojem je i preminuo, a novac je tretirao kao običnu hartiju bez ikakvog značaja.
– Mislim da od naslijedstva nema ništa. Džej je volio sve da dijeli. Prije više od dvadeset godina dok sam živio u Beču, imao je sef u banci. Rekao mi je tada, “hajde da ideš sa mnom, u tebe imam povjerenja.” Tada je imao oko 470.000 maraka, koje je prebacio u drugu banku. Nosili smo mu torbu, da ih prenese. Još mi je rekao “Džoni, ako nas neko napadne, znaću da si nas onda namjestio, jer si samo ti znao da idemo”. Uvijek je znao da se našali – kaže njegov prijatelj Acko Nezirović.
Pevač kojeg su voleli bukvalno svi je bio čistog srca koji za novac nije mario i baš zato je uvek bio i ostaće naš miljenik, čega je svestan i Acko dok se priseća kako se Džej ponašao u društvu “običnih ljudi”.
– Daj Bože da je ostalo naslijedstvo, da ostane djeci, jer su divna i za primjer, ali ne vjerujem da je imao nešto. Sve je dijelio. Džeju su pare bile papir kao svaki drugi. Govorio je “zaradio sam to da bih trošio, to ću sve da potrošim”. Nikada nije dao da se plati, a sve su bili veliki cehovi. On je bio takav. Dok mi ručamo, on ode kod konobara i plati. Bili smo na svadbi u Puli, zovem ga u tri ujutru da krenemo na spavanje. On ne ide, ostane i u dva sata popodne dolazim do recepcije, a on igra kolo sa kuvarima, konobarima i ljudima koji rade u hotelu i sve ih kiti novčanicama od pedeset evra. Kaže “neka, i oni imaju djecu, mi smo uzeli pare sinoć kada smo pjevali”. Takav je bio on – priznao je Acko.
(Express/espreo)
