Muzika joj je jedini san koji je ostvarila. Kaže, da je živjela tako kao što pričaju zle duše, Bog joj sigurno ne bi dao još jednu šansu!
Pjevačica Zorica Marković (61) je ime koje na našem estradnom nebu traje skoro pola vijeka.
Iako je posljednjih godina najčešće možemo vidjeti u domaćim rijaliti programima, Zorica je mnogo više od rijaliti učesnika.
Sa njom smo popričali o bogatoj karijeri, životu, mladosti, djeci, majci. Kaže, prvi put je plakala tokom nekog intervjua i drago joj je što je imala priliku da kaže neke stvari.
Zorica je oduvijek bila veseljak, boem, žena koja voli kafanu, ali i veliki radoholik. Sve to uticalo je na njeno zdravstveno stanje, pa je krajem 2007. godine doživjela težak infarkt.
Morala je hitno na operaciju, kako bi joj ljekari ugradili bajpas. Odlučila je da prekine karijeru i posveti se nekim dugim stvarima, zbog čega su mnogi komentarisali da je propala.
– Pa nije lako, muzika je moj život. To je bio jedini san koji sam ostvarila. Malo je genetika doprinjela, malo taj ludački rad. Prosto sam se preforsirala, malo su me i ljekari ispustili, ali dobro. Desilo se to što se desilo, dva minuta me je dijelilo do konačne smrti i to baš na svadbi u Požarevcu, ali ja kažem da nema smrti bez suđenog dana. Da sam ja živjela tako kao što pričaju zle duše, meni sigurno Bog ne bi dao još jednu šansu – kaže nam Zorica i objašnjava zbog čega je odlučila da se povuče sa estrade.
– Ja sam se povukla sa estrade – pod broj jedan – zato što mi se slučajno desilo ugostiteljstvo, iako nisam imala namjeru to je nekako tada krenulo, čak i bolje nego što sam u nekoliko godina unazad zarađivala od pjevanja. Već su počeli neki drugi pravci i stilovi u muzici, ali ja, prosto, nisam to – kaže nam Zorica.
Bez obzira što je žena koja je u javnosti izgradila kao jaka i borbena, Zorica je čovjek od krvi i mesa i često pusti suzu.
– Vrlo često, ali da niko ne vidi. Smrti se ne bojim, ali imam nekako utisak da ću večito ostati željna i Dejana i Ilije. Ko nije roditelj on to ne može da shvati, oni će meni uvek biti velika podrška u životu. Imam utisak i da živim nekako hiljadu godina da će mi biti malo njih – kroz suze nam je rekla Zorica.
Izvor: alo.rs
