Toma Zdravković je bio pjevač za kojeg su govorili da je u interpretaciji imao ponajmanje pjevačkih ukrasa, a emocija napretek. Kažu dinamitni autor, a umjetnik nevjerovatan.
Pišu i pričaju da je njegova ličnost bila vezana isključivo za alcohol. Uz njegovo ime se još vežu žene, boemski život, kafana. A sama kafana gdje je nastupao vukla ga je alkoholu i ženama. Pa i sam je ispjevao „Kafana je moja istina“ i ona jeste bila njegov život. No, ponajviše je volio hazard.
U svemu se okušao i dostigao maksimum, ali kocku nije pobijedio. Nije je prevazišao. U Sarajevu je, podsjećanja radi, 80-tih u restoranu “84” na platou Skenderije pjevao deset dana zaredom a došao na samo jedan dan gostovanja. Naime, u sklopu pomenutog objekta bila je kockarnica, igrao se rulet, poker, pio se alkohol, pušile cigarete. Noćni život.
Kada je uzimao honorar unaprijed gubio ga je a kada bi trebao zapjevati muzičari su trčali u kockarnicu po njega. Uprkos svim ovim podacima on je živio život onakav kakav je želio. No, bolest pred smrt 1991. i samoću zasigurno niko ne bi poželio za sebe.
