Radojka Šverko je jugoslovenska i hrvatska interpretatorka nikad istog žanra. Tačnije kazano svih žanrova a svaki od njih donosi maestralno. Stoga i ne čudi njen prefiks dive koji ona lično ne percipira. Jednostavna, opuštena a sigurna u sebe. Tragovi koje je ostavljala iza sebe su impresivni. Pa čuvena imena domaće i svjetske muzike su bili u njenoj sjeni. Ona je pjevačica svjetskog kalibra, možda upečatljivijeg i važnijeg nego li što je to bila na prostorima ex. Ju i u Hrvatskoj. Spoznajom sebe došla je do zaključka kako je jedan žanr mučenje za publiku koja, u principu, voli iznenađenja. Nudila je u svojoj karijeri i pop i rok, klasiku, operu, sakralnu muziku… vrhunsku interpretaciju.
Seriozni repertoar
Radojka Šverko rođena je 1948. godine u Pazinu. Sa svoje četiri godine starosti seli sa roditeljima, dvije sestre i bratom u istarski Buzet. U osnovnoj školi počinje pjevati u školskom horu. Biva član i tamburaškog i fluraškog orkestra. Dobiva stipendiju od tamošnjeg Vodovoda za srednje ekonomsko obrazovanje u Puli. Teško je živjela u samačkoj podstanarskoj sobici odvojena od porodice. Na takmičenju amatera 1963. godine se pojavljuje a već godinu kasnije na takmičenju amatera pjevača na državnom nivou gdje predstavlja Hrvatsku. Počinje pohađati muzičku školu gdje su joj bile potrebne vlastite finansije, stoga se priključuje grupi „Istrakord“ u kojem su bili nešto stariji članovi muzičke pratnje. Ona lijepa, stasita i glasovita 16-godišnja djevojka o čijem talentu se već uveliko pričalo.
Pjevala je i tada kao i sada seriozni repertoar. Grupa počinje sa gostovanjima diljem Hrvatske pa i šire, a onda joj se dešava velika ljubav 1967. godine, brak i kćerka Sanda. Velika familija, briga o djetetu, domaćinstvu, pjevanju bio je prevelik zalogaj za nju. No, sve je trpila da bi dvije godine kasnije učestvovala na međunarodnom festivalu na Kanarskim ostrvima među svjetskim pjevačkim imenima. Poslije tog „Atantico festivala“ dobiva ponudu diskografije Valter iz Barselone. Pozvana je i kao gost u emisiju zajedno sa tadašnjim zvijezdama Končitom Stalome, Iglesijasom… Tada ju je čula i članica žirija Džoan Kollins i bila očarana njenim glasom. Na svjetskom festivalu pop muzike 1970. godine između 46 učesnika ona pobjeđuje.
Uslijedili su festivali u Tokiju, Seulu, Atini, Caracasu, Antilima, Portoriku, Los Anđelesu, Njujorku a sa svih nastupa i takmičenja donosila jedan od trofeja. Svjetske velike pozornice učinile su je jedinstvenom u bivšoj Jugoslaviji. A ona kao dio tog zvjezdanog neba i dalje bila prizemna, pristupačna, simpatična a vladarica stejdža. Nije zaobilazila ni domaće festivale Zagrebački, Opatijski, Šlager sezone, Splitski… Pjesma sa Splitskog festivala „Kud plovi ovaj brod“ joj je u tadašnjoj državi donijela veliku popularnost. Slijedi glavna uloga u rok operi „Gubec Beg“, potom uloga u filmu „Bravo maestro“. Već rastavljena od ljubomornog supruga stupa u novi brak i dobiva kćerku Anu. Seli se u Zagreb a sa dvoipomjesečnim djetetom ponovo se rastavlja. To je bilo njeno najjezivije životno razdoblje. Nastavlja raditi. Pjesma „Život moj“ sa Zagrebačkog festivala smatra se jednom od najljepših pjesama. U toj pjesmi autora Zvonka Špišića kao da je stočena njena biografija. Štampanje njenih nosača zvuka su bili rijetkost. Zasigurno da je neko za to odgovoran jer to je značilo njenu bezbjednu budućnost. A onda uprkos svemu ona odlučuje da pjeva Verdija, Zajeca, Stradella, gdje očitava lekciju svima svojim vrhunskim vokalnim dometom. Uslijedio je album „Vatra i led“ koji nudi nešto moderniji zvuk, album iz njenog opusa „Vadihe mora“ na čajkavskom dijalektu CD „Radujte se“, kompilacija iz njene karijere izdaje Croatia records pod nazivom „Were are my best friend“ koja naprosto oduševljava publiku.
Nije pala na koljena
Radojka je boravila u Italiji i u Švicarskoj, ali patila za Hrvatskom. Bila je ispoštovana velikim brojem nagrada i priznanja pa i za zasluge na polju kulture hrvatskim Redom Danice iz hrvatske Kraljevce. Nekoliko Porina za naj koncert, naj album, izvedbu pjesme „Dodirni mi srce“, bilježila je i pet decenija karijere u Lisinskom što je značilo nepojmljiv ugođaj za sve prisutne. Tu je i njena prekrasna sakralna muzika. Ona je i dalje aktivna. Radojka Šverko umjetnica svjetskog uspjeha kakvog niko nije vidio i doživio na ovim prostorima. A ona uprkos svim nedaćama o kojima ne želi da priča nije pala na koljena. I dalje prkosi jer kaže pjeva dok god čuje i posljednji pljesak. Jer ona uvijek ide dalje prodorno sa svojim tamno obojenim savršenim vokalom.
Dejvid Bouvi u svojoj priči o karijeri preskače priču o 1969. godini ne želeći da je pominje jer ga je te godine pobijedila Radojka Šverko.
Greška u glasovima
Njenu pobjedu u Riju je preuzeo Pjero Snondal, argentinski pjevač jer je navodno došlo do greške u prebrojavanju glasova. No, o njoj i Alfi Kabilju autoru se više pisalo nego o navodnom pobjedniku jer je ona već bila na sceni kad se on popeo što joj je dalo dodatni publicitet jači od pobjednika.
Dan prije koncerta joj umrla majka
Dan prije svog solističkog koncerta u Lisinskom Radojka je saznala da joj je umrla majka. Šutila je i borila se sa sobom, otpjevala sa Tedijem Spalatom duet, bilo joj teško a onda su je poslije koncerta počele zvati Gabi, Tereza da je pitaju kako se osjeća a ona je kazala „pitajte nešto lakše“.
Sedam diva
Radojka Šverko je ostavila muzici dušu i savršen glas, svoj vrhunski talenat koji je 2010. godine na koncertu „Sedam diva“ gdje su pored nje bile Jasna Zlokić, Zorica Kondža, Meri Cetinić, Ksenija Prohaska, Ljupka Dimitrovska, pred velikim brojem prisutnih doživjela nevjerovatnu slavu.
Piše: Jasna Durić