Vesna Đogani iznijela je svoju stranu priče nakon što je Anabela Atijas u “Zadruzi” rekla da ju je Slađa Delibašić prije više od dvadeset godina “pokupila ispod mosta da je odgaja”.
– Ja sam Vesna Đogani. Ovo je ulica mog djetinjstva. Tu sam rođena. Tu sam odrasla. U mom dvorištu sam imala prve koncerte. Tu je počela moja karijera. Tu je počeo moj san. Ovo je moj most. Most mog djetinjstva. Tu smo igrali između dvije vatre. Šetali se. Iznad nas preko njega bi svake nedjelje prolazili navijači Zvezde i Partizana i glasno navijali. Tramvaji bi brujali, a nama djeci je sve to bilo kao da slušamo najljepšu muziku. Voljeli smo tu buku. A sada je neko isprljao moj most. Isprljao moje djetinjstvo. Pogana usta su isprljala čisto dječije srce. Isprljao san. Isprljao dječije snove. Da, bila sam siromašna djevojčica. Sa velikim snovima. Siromašna djevojčica sa velikom maštom – rekla je Vesna na početku, nakon Anabelinih riječi.
– Zar neko može da te osudi, samo zato što si živjela ispod mosta. Imala parče hljeba i parče neba. Tužna sam zbog toga. I zato sam došla tu. Ne zbog sebe, nego da podržim djevojčicu koja plače u meni. Da se izvinim mom mostu jer znam da ga to boli. Jer jedino on zna ko sam ja. Koji su moji snovi. I da me niko nije pokupio, nego mi je on pokazao put kojim da idem. I da danas budem ovo što jesam. Uspješna, mirna žena. Sa puno ljubavi oko mene. Sa publikom koja se veseli sa mnom, ponekad plače. I moj glas ih smiruje. I oni ne daju na moj most. Ne daju suze da mi teku. Hvala predobri moji ljudi… Sada sam mirna jer sam dobila sve odgovore. Moj most. Moja ljubav. Moje djetinjstvo – dodala je ona.
