Muzička primadona zabavne muzike Neda Ukraden u ovo vrijeme koronavirusa, vrijeme provodi u samoizolaciji i pridržava se svih uputa koje su propisane zakonom.
Bolest ne bira
-Bila sam sa mojom kćerkom, zetom i troje unučadi, svi zajedno živimo u jednom velikom stanu na Banovom brdu. Kada se sve ovo uozbiljilo, postalo dramatično, evidentno da to neće samo biti dva do tri slučaja, onda sam shvatila da moram, i zbog sebe i zbog njih da idem na jedno sasvim odvojeno mjesto. Pokupila sam neke neophodne stvari i otišla u jedan naš mali, jednosoban stan, a to je stan moje kćerke Jelene. Pridržavam se upustava, sama vidim da je ovo jedna zaista ozbiljna situacija, u kojoj se moramo ponašati odgovorno. Sada imam vremena da čitam knjige, tu su naravno i telefoni, televizija, informišem se o svemu, trudim se da budem u toku svih informacija, koje su nažalost sve dramatičnije i dramatičnije. Ovaj virus ne štedi nikoga, ni bogate , ni siromašne, svaki narod je pogođen. Dakle ova bolest ne bira nikoga.
Sada kada ste sami u četiri zida, šta Vam misli zaokuplja?
-Prvo želim da kažem da sam ja jedna izuzetno odgovorna i savjesna osoba, ovo su očigledno vanredne okolnosti, vanredna situacija i to vrlo opasana. Ovo su stvari na život i smrt. Mislim da je mnogima od nas ova osama dobrodošla, da se malo svi resetujemo, da se malo preispitamo, saberemo, da postavimo neke stvari na svoje mjesto. Šta nam je bitno, šta je nebitno, da shvatimo koliko smo se puta zbog sasvim nebitnih i glupih stvari nervirali. Sada se i sama pitam, šta će mi onolike cipele, haljine, tašne. Ja sam neko ko je cijelog života bio na točkovima, prešla sam na hiljade i hiljade kilometara, ovo samo po sebi je jedan strašan šok. Ali imam ljude, meni drage ljude oko mene, koji me zovu, snabdjevaju sa onim što mi treba, a vjerujte mi meni ne treba mnogo. Nisam nikakve zalihe napravila, nemam strah od gladi, živim sasvim jednostavno. Zovu me prijatelji iz Sarajeva, Zagreba, Beograda, Skoplja… jako sam dobro umrežena sa mojim nekadašnjim kolegama iz Srednje škole, jako me vesele njihovi prilozi, citati… Sve u svemu, jesam sama, ali nisam sama. Ne mogu jednostavno da shvatim da se moraju psiholozi anagažovati da se pomogne nekim ljudima, jer oni eto, bože moj ne mogu biti u izolaciji. Niko nije gladan, a ko je gladan neka zove, donijet će mu se.
Sve ovo malo podsjeća na početak devedesetih godina?
-Da, upravo tako. Sjećam se da sam ja sticajem okolnosti imala 1992. godine koncert u Cirihu, pa kada sam se htjela vratiti u Sarajevo letom preko Beograda, ukinuti su bili svi letovi iz Ciriha. Tada su nas ostavili na ciriškom aerodromu, same, nikoga nije bilo briga za nas, nismo znali kako da se organizujemo. Ovaj virus je sada prizemljio mnoge od nas, natjerao nas da razmišljamo o nama samima, ali i o ljudima koji nas okružuju.
Rekli ste da ste sami u stanu, pa se nameće pitanje, da li Vam je žao što svih ovih godina niste upoznali muškarca sa kojim biste sada bili u izolaciji?
-Ha, ha, ha,… Ima i duhovitija verzija, dragom Bogu hvala da nemam nikog pored sebe da me davi, ne opterećuje glupostima, da mi kljuca po glavi. Mislim da će se nakon smirenja ove situacije 60 posto brakova raspasti. Mnogi će poludjeti u čangrizanju, u zatvorenom prostoru, jer su upućeni jedni na druge, a nemaju dobru međusobnu komunikaciju. Njima je to gore od koronavirusa. Svakom je potrebna podrška, njega, ljubav, ali takvih je jako, jako malo. Mnogi od njih imaju neke paralelne živote, ljubavnike, ljubavnice. E njima je sada najteže. Meni je bolje ovako samoj, već da me neko davi, a ko nije vrijedan moje ljubavi.
Ko se Nedi Ukraden u ovim teškim vremenima javlja od kolega pjevača?
-Paaaa, iskreno govoreći veoma malo njih ili niko. Ali, ja sam samo u komunikaciji, u prepisci sa Željkom Samardžićem. Sa drugima se nisam čula, ali vjerujem da se svako zatvorio u svoja četiri zida. Upravo dok sa vama razgovaram javila mi se Branka Sovrlić iz Sarajeva, javio mi se Kićo Slabinac, u prepisci sam sa ljudima iz Hit Recordsa u Zagrebu. Svako se zabavio samim sobom, da sve ovo prebolimo.
Da se kratko osvrnemo na Beoviziju. Vašim učešćem stali ste na crtu djevojkama koje su mnogo mlađe od Vas, a bili ste blizu pobjede?
-U tu priču sam ušla iz samo jednog razloga, da napravim dobru promociju moje nove pjesme. Bio je više nego zapažen nastup, jednostavno rečeno isplatilo se. A, pošto neće biti Evrovizije, sada je bespotrebno pričati o tome ko je dobio, a ko izgubio. Nakon nastupa, Aleksandra Kovač, koja mi je dala 12 poena, poslala mi je jednu divnu poruku, u kojoj je napisala, da je njoj lično žao što nisam pobjedila i da se svijetu prezentira jedna prava , istinska zvijezda. Ali, svjesna sam da se na našim muzičkim prostorima vodi jedna jako neravnopravna borba, mladost po svaku cijenu, što je i normalno. Ali, bitno je da imam pjesmu sa kojom mogu raditi, koja je postala veliki hit.
Biti i ostati čovjek
Neda i koncert u Sarajevu. Da li je konačno došlo vrijeme da se sve te neke ružne stvari, priče, zaborave i da se vratite velikom koncertom tamo, gdje je sve to oko velike i značajne Vaše karijere i započelo?
-Mislim da bi to bilo u redu i da je krajnje vrijeme da se tako nešto i desi. Ja sam karijeru i započela u BiH, u Sarajevu, tu sam se školovala. Gdje god mi živjeli Sarajevo je sa nama u i nama, tako je sada za života, a tako će biti i kada me ne bude više. Bio je planiran jedan veliki koncert 5. aprila u Sarajevu u Zetri. Tu je trebalo nastupiti nekoliko istaknutih umjetnika, sve da se obilježi 70 godina oslobađanja od fašizma u Sarajevu. Nadam se da će se to nakon ove situacije i desiti. Moj solistički koncert u Sarajevu je neupitan, to treba da bude svima jasno, da Neda Ukraden nije neprijatelj tom gradu i toj državi, da nikada nisam poželjela nikakvo zlo. Nisam ničim doprinjela da bilo koji građanin Sarajeva ispašta, pati. Dok su mnogi odlazili, ja sam jedina kretala nakon nastupa u Cirihu prema Sarajevu, ali nakon dolaska u Beogradu, nisam mogla dalje za Sarajevo. Ono što stoji, u zlu i nevolji smo svi isti, svi treba da smo bliski, povezani i upućeni jedni na druge. Biti i ostati čovjek je jako bitno.
Neka je rahmet Bebi Selimović
Po čemu će te pamtiti rahmetli Bebu Selimović?
-Bila je divna žena, majka, supruga, veliki čovjek i kolega. Bila je jedna dama, koja je na jedan dostojanstven način pronijela slavu sevdalinke i općenito bh. i jugoslovenske estrade. Neka joj je rahmet lijepoj duši. Ovom prilikom želim da izrazim saučešće njenim sinovima i svoj porodici. Njena sestra je mene svojevremeno porodila u Sarajevu i nikad to neću zaboraviti. Pamtit ću je posebno po divnim pjesmama.
Otkazani koncerti, zatvorena igraonica
Da li će Vas ova trenutna situacija finasijski ugroziti?
-Pa, koga neće? Meni je do sada već otkazano deset koncerata, zatvorili smo dječiju igraonicu u Beogradu, imali smo desetak zaposlenih ljudi. Uvijek su pjevači bili slobodni strijelci, ali svi mi imamo neke obaveze. Ja sam uvijek u nekim kupovanjima, investicijama, ne držim pare u slamarici. Želim da svojoj kćerki, zetu, unucima ostavim nešto. Da ne bude samo, bila jednom jedna Neda koja je samo pjevala, otišla je, a ništa nije ostavila. Neka me moja djeca pamte ne samo po pjesmi, već i po onome što sam im ostavila. Ja sam neko ko se jako ponosi svojom porodicom. Oni su mi i lijek, terapija, podižu mi moral.
Razgovarao: Bato Šišić
